7200 km pišačenja k’ Majki Božjoj

Šetujemo lipi čas…

„Šetujemo lipi čas,

Marija pred tvoj obraz,

i pred sinka Jezuša, koga držiš na ruka,

o Marija Celjanska!” ( Celji na ulazu)

U ljetošnjem protuliću, u maju se je krenuo Šandor Petković po 50. put piše u Celje/Mariazell  na hodočasni put Blaženoj Divici Mariji.

Rodjeni Undanac  predsjednik je kiseške  Hrvatske samouprave. Već od početka svojega društvenoga djelovanja čuva, gaji kršćansku vjeru Hrvata  u ovom gradiću. Motor je bio obnove crikve Svetog Emerika, koja služi duševno podupiranje hrvatskih vjernikov mjesečno dvakrat na materinskom jeziku. Želja za hodočašćenje Majki Božjoj  javila se je u njemu 1991. ljeta kada se je još iz Wulkaprodersdorfa (Austrija) ganuo na svoje vjersko putovanje.

U sadašnjici već iz Kisega pelja vjernike trikrat u jednom ljetu u Celje. U maju prati dičje hodočašćenje, u juniju ugarsku vjersku grupu, u augustu hrvatske vjernike pelja s oduševljenjem, strpljenjem i veseljem.Organizira liniju puta, smještaj i drži točan termin pišačenja da na svetačnu svetu mašu i najsporiji pišači stignu. Vjerski pratitelj ovih putovanja je velečasni Štefan Dumović, farnik Hrvatskoga Židana, Unde i Plajgora. Svaki hodočasni  put nosi  u sebi nove izazove, nečekane i zanimljive događaje iz kojih neki ostanu neizbrišeno u pamćenju. Med njimi hodočašćenje 1997. ljeta kada su se trinaestimi dali pišei i po najzad iz Celja u Kiseg. Sjeti se na najmladje 7 ljetošnje dite i na najstariju 84. ljetnu ženu ki su sa svojom peldom hodočasnu moć ujačali u pišačkoj vjerskoj grupi.

201106.28. 102

Na pitanje da koju grupu najviše voli, odgovor mu  je jednostavan: Svaku ali zbog drugoga razloga.

Dicu je rado gledati kako bezbrižno, marljivo bez umora koracaju kilometare. Oni su naša budućnost, već sada moramo posaditi va nje sime vjere i identiteta. Odrasla ugarska i hrvatska  grupa pokažuje slične vjerske i ljudske osobine: želju za razgovaranje, želju za skupne molitve, želju za skupno jačenje, želju za druženje i želju za skupnu tišinu. Hrvatsko shodišće u augustu zato ima svoj poseni čar. Kada se sve gradišćanske grupe najdu, od Bizonje kroz Kiseg do Petrovoga Sela,  po 3 – 4 -5 dnevnim pišačenjem u Celju, a crikva „šušnji” od mrmljanja molitve Hrvata, „zvoni”od Marijanskih hrvatskih  jačkov, onda već i srce drukčije tuče.

2012_08_22 036Ča goni Šandora Petkovića da se opet i opet gane na svoj vjerski  put, kao na  svoju vjersku službu?

-Ki se jednoč na ov put da, da se zahvali, da si prosi od Blažene Divice Marije , ta od ljeta na ljeto ov hodočasni put ponudi, alduje Majki Božjoj za svu onu  pomoć s kojom ga je podupirala-veli Šandor Petković.

Povodom 50. hodočašćenja biškup Železne biskupije Andrija Veres, uz zahvalne  pjesme vjernikov, spomenicu je naprik dao Šandoru Petkoviću. Čestitamo i mi vjerskom pišaču uz želje da još duga ljeta gaji hodočasne pute.

„ Zbogom ostan Marija, tisućkrat pozdravljena,

 zbogom ostani, i putuj s nami,

 Marija Mat Celjanska.”(Celji na izlazu)

 Marija Fülöp Huljev

Istanuta slika: Celjanska basilika čuva milostivni driveni kip Majke Božje s ditešcem

Šandor Petković, jubilarni  hodočasnik (Foto: Tiho)

Kiseška hodočasna grupa kod izlaza celjanske crikve

Comments are closed.