Šetujemo lipi čas…
„Šetujemo lipi čas,
Marija pred tvoj obraz,
i pred sinka Jezuša, koga držiš na ruka,
o Marija Celjanska!” ( Celji na ulazu)
U ljetošnjem protuliću, u maju se je krenuo Šandor Petković po 50. put piše u Celje/Mariazell na hodočasni put Blaženoj Divici Mariji.
Rodjeni Undanac predsjednik je kiseške Hrvatske samouprave. Već od početka svojega društvenoga djelovanja čuva, gaji kršćansku vjeru Hrvata u ovom gradiću. Motor je bio obnove crikve Svetog Emerika, koja služi duševno podupiranje hrvatskih vjernikov mjesečno dvakrat na materinskom jeziku. Želja za hodočašćenje Majki Božjoj javila se je u njemu 1991. ljeta kada se je još iz Wulkaprodersdorfa (Austrija) ganuo na svoje vjersko putovanje.
U sadašnjici već iz Kisega pelja vjernike trikrat u jednom ljetu u Celje. U maju prati dičje hodočašćenje, u juniju ugarsku vjersku grupu, u augustu hrvatske vjernike pelja s oduševljenjem, strpljenjem i veseljem.Organizira liniju puta, smještaj i drži točan termin pišačenja da na svetačnu svetu mašu i najsporiji pišači stignu. Vjerski pratitelj ovih putovanja je velečasni Štefan Dumović, farnik Hrvatskoga Židana, Unde i Plajgora. Svaki hodočasni put nosi u sebi nove izazove, nečekane i zanimljive događaje iz kojih neki ostanu neizbrišeno u pamćenju. Med njimi hodočašćenje 1997. ljeta kada su se trinaestimi dali pišei i po najzad iz Celja u Kiseg. Sjeti se na najmladje 7 ljetošnje dite i na najstariju 84. ljetnu ženu ki su sa svojom peldom hodočasnu moć ujačali u pišačkoj vjerskoj grupi.
Na pitanje da koju grupu najviše voli, odgovor mu je jednostavan: Svaku ali zbog drugoga razloga.
Dicu je rado gledati kako bezbrižno, marljivo bez umora koracaju kilometare. Oni su naša budućnost, već sada moramo posaditi va nje sime vjere i identiteta. Odrasla ugarska i hrvatska grupa pokažuje slične vjerske i ljudske osobine: želju za razgovaranje, želju za skupne molitve, želju za skupno jačenje, želju za druženje i želju za skupnu tišinu. Hrvatsko shodišće u augustu zato ima svoj poseni čar. Kada se sve gradišćanske grupe najdu, od Bizonje kroz Kiseg do Petrovoga Sela, po 3 – 4 -5 dnevnim pišačenjem u Celju, a crikva „šušnji” od mrmljanja molitve Hrvata, „zvoni”od Marijanskih hrvatskih jačkov, onda već i srce drukčije tuče.
Ča goni Šandora Petkovića da se opet i opet gane na svoj vjerski put, kao na svoju vjersku službu?
-Ki se jednoč na ov put da, da se zahvali, da si prosi od Blažene Divice Marije , ta od ljeta na ljeto ov hodočasni put ponudi, alduje Majki Božjoj za svu onu pomoć s kojom ga je podupirala-veli Šandor Petković.
Povodom 50. hodočašćenja biškup Železne biskupije Andrija Veres, uz zahvalne pjesme vjernikov, spomenicu je naprik dao Šandoru Petkoviću. Čestitamo i mi vjerskom pišaču uz želje da još duga ljeta gaji hodočasne pute.
„ Zbogom ostan Marija, tisućkrat pozdravljena,
zbogom ostani, i putuj s nami,
Marija Mat Celjanska.”(Celji na izlazu)
Marija Fülöp Huljev
Istanuta slika: Celjanska basilika čuva milostivni driveni kip Majke Božje s ditešcem
Šandor Petković, jubilarni hodočasnik (Foto: Tiho)
Kiseška hodočasna grupa kod izlaza celjanske crikve
