Cipnica, Sadovenica; Sedevenica, Blagovica
O tom nas događaju izvještava Sveti Luka evanđelju: „Poslije šest mjeseci posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem iz Davidove kuće, komu je bilo ime Josip. A djevici bijaše ime Marija. Kad anđeo uđe k njoj, reče joj: ‘Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom!’ Na te riječi ona se prepade i počne razmišljati što znači taj pozdrav. Anđeo joj reče: ‘Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga. Evo, ti ćeš začeti i roditi Sina komu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo neće imati svršetka.’- Kako će to biti – reče Marija anđelu – jer se ja ne sastajem s mužem? – Duh Sveti sići će na te – odgovori joj anđeo – sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim. Gle! I tvoja rodica Elizabeta zače sina u svojoj starosti. Već je u šestom mjesecu ona koju zovu nerotkinjom. Jer Bogu ništa nije nemoguće. Marija mu reče: ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!’ Tada je anđeo ostavi” (Lk 1,26-38).
Običaji vezani uz Blagovijest u hrvatskim zajednicama diljem Mađarske
Blagdan svete Marije obilježava se i na dan Blagovijesti, a Gospa je neodvojiva od plodnosti. Poglavito se vezuje za dobar urod voćaka.
U Mohaču postoji Kapela blagovijesti (1834.), jednako tako u 18. stoljeću i u kardinalskoj rezidenciji u Kalači. Za taj dan (25. ožujka) veže se običaj cijepljenja voćaka u rano proljeće, tj. oko Blagovijesti da bi dale plemenit, ukusan i bogat rod. Blagdan u gradišćanskohrvatskim selima Hrvatski Židan, Prisika i Unda zove se Cipnica. Podravski Hrvati blagdan nazivaji Sadovenica, pomurski Hrvati Sedevenica, što upućuje na sađenje sjemenja biljaka. U bunjevačkih Hrvata slavi se pod nazivom Blagovica, odnosno Blagovist. Blagdan pod nazivom Blagovist obilježavaju šokački Hrvati u Semartinu.
Taj dan slavio se je kao Marijino Bezgrješno Začeće. Smatralo se je povoljnim sađenje voćaka, prema analogiji: kako je Marija postala trudna, tako će se i sadnice primiti i donositi bogat rod. Hrvati Šokci u Mohaču, kada grmi i sijeva, na prsima prekriže ruke i mole se Majki Božjoj da ih zaštiti. U zaladskim hrvatskim selima smatra se povoljnim taj dan cijepiti voćke. Pučanstvo Segedina drži da nije dobro posuditi grančicu za cijepljenje jer bi na taj način s njom skupa dali i budući rod. U Baćinu u cijepljenju voćaka vješti Hrvati idu od kuće do kuće i iz ljubavi kalame voćke. Drže da trnje valja na Blagovijesti utaknuti pod koru voćaka, onda voće neće popadati s drveta. Blagovist, pripovist kazuju Bunjevci. Naime, po Bibliji na taj je dan anđeo navijestio Mariji da će kroz devet mjeseci roditi Isusa. „Na taj dan ljudi vaćaje krv – rano ustanu i piju vino na štesrce, pripremaju se za prominu vrimena i za poslove koji slide. Ko popije malo više na taki prazan stomak, borme se i napije. Tu se onda dešavaju svakake ludorije i pripovitke.”
Bunjevci u Gornjem Sv. Ivanu taj dan smatraju pogodnim za prikupljanje krvi, tj. piju crno vino, i to samo jednu čašu da bi se ono pretvorilo u krv. Inače, prema sjećanju starijih mještana, toga je dana u selu bilo najviše pijanih ljudi u godini, jer su htjeli dobiti što više krvi. Vaćanje krvi u Čavolju se obavlja obično prije izlaska sunca, toga dana pije vino čak i onaj koji, inače, nikada ne pije. Tom se je prigodom dopušteno opiti, jer je to – zdravlje. U Čavolju se priča:
Kada je Bog stvorio i vidiljivo i nevidljivo, stvorio je vino – od tri kapi krvi. Jedna je kap krv od orosa (pijetla), druga kap od kurjaka, a treća kap od svinjčeta. Šta se desi na Blagovicu? Čovik kad popije jednu čašu, popio je prvu kap krvi, pa će zapivati kao oros; kad popije drugo pol litre, druga kap krvi, napast će na svakoga i povijat će ga ko vuk; a kad popije treću čašuru, treću kap krvi, uvaljat će se svagdi ko prase.
Šokci u Olasu zapažaju: Koliko žabe prije Blagovijesti krekeću, toliko će ju poslije Blagovijesti ćuteti. Slično kazuju i Podravci: Do Sadovenice kuliko žabe napre regajo, potla nje tuliko šute. Žabe daju siguran znak i Gradišćancima: kako dugo žabe va marciuši krekeću, tako dugo disadu va april. Pomurski Hrvati na Sedevenicu drže da je tog dana sedam vrsta vremena, koje se sedam puta promijeni. Sunce sije, pada snijeg i kiša, vjetar puše, magla je, itd. Ako svinja devet puta bježi na svoje mjesto u svinjcu, onda će biti loše vrijeme.
Đ.F.
