BLAŽ, KUTURAŠ… – SVETI BLAŽ (3. veljače)

Dan SVETOG BLAŽA već i najstariji kalendari bilježe.

Blagdan sveca 3. veljače Hrvati nazivaju Blaževo.

Prema predaji sveti Blaž je jednom djetu, kojem se zabola riblja kost u grlo iščupao kost, te je branitelj od kostoboje. Budući da na njemačkome govornom području riječ blasen znači “puhati”, sv. Blaž je postao zaštitnikom grla.

Kao uspomenu na taj događaj u crkvi se blagoslovi ljudsko grlo. U hrvatskim selima u Mađarskoj svećenik drži dvije goreće svijeće koje su svezane u obliku slova “V” te ih stavlja pod grlo vjernika da im cijele godine ne boli grlo.

U Semartinu na Blaževo svećenik je zapaljenim svijećama blagoslovio grlo vjernika protiv difterije, a zvalo se je Blažev blagoslov. U Koljnofu na Blaževu naši Hrvati idu u crkvu po Blažev aldov. Bunjevci u Gari kazuje se sveti Blaž, podgrljaš.

Ime Blaž je poznato kod svih naših hrvatskih skupina, primjerice u šokačkih Hrvata u Baranji pod nazivom Blaško, u Podravini javlja se u obliku Blažina, ranije i Blažov, Blažoka.  U novije vrijeme pod mađarskim utjecajem i kao Balaž.

Od imena Blaž, Balaž, Blaš izvedena su i neka prezimena: Balažin (Zala), Balažev, Balažević, Balažić, Blašković, Blažev (Bunjevci u Bačkoj), Blažev, Blažetić, Blažetin (Šokci u Santovu), Blazović (Gradišće), Blašković (Baranja), Blaženčić, Blaškić, itd. U Podravini od imena Balaž postali su Balažovi.

Bošnjačkoj djeci u Baranji majke su stavljale oko vrata crveni i crni usukani konac, odnosno pamučnu nit. Valjalo je nit kruto svezati, stoga se je kazivalo: Ako muva prođe, će umrt d’jete. U crkvi posveće svijeće i oko nje traku. Žene ponesu kući sveće te ju zapale i s njom triput kruže oko djetetove glave, kazujući:

 

Blaš, kuturaš, 

Nosi duše na pazar.

*pazar (perz.) – sajam, pijaca

         

Šokačkoj djeci u Santovu majke obično tog dana stavljaju oko vrata posvećeni i obojeni konac. Takav se konac trlja s voskom prijašnjeg dana posvećene svijeće u crkvi. Kada pak u proljeće prvi put zagrmi nebo tada se djeca valjaju i otrgnu s vrata konac.

U Čavolju za vrijeme oluje ili tuče (leda) pali se posvećena svijeća na Blaževo. Nekada je od rođenja do krštenja gorjela posvećena svijeća da zli dusi ne bi izmijenili novorođenče. U Čikeriji tada se u crkvi sveti pleteni kolač i jabuke. Kod kuće se jabuke podijele i zajedno sa pletenim kolačom pojedu.

U Dušnoku na Blaževo svećenik posveti grla vjernika a također i naredne nedjelje na svetoj misi.

U zaladskim hrvatskim selima na Blaževo svete u crkvi jabuke. Vjeruje se, ako je netko bolestan može ozdraviti od takve jabuke. Naime, koga boli grlo, ako pojede blagoslovljenu jabuku odmah će ozdraviti. No djevojke se s jabukama božicnicama umivaju, želeći na taj način postići da su im cijele godine crvena lica.

Na taj dan u Undi pod vodstvom učitelja djeca su pošla čestitati Blaža te su sakupljali dobrovoljne priloge.

U Bužaku se smatra: Poklon svetog Blaža jest zato, da nam ozdravi grlo.

                                                                                          Đuro Franković iz knjige Blagdanski kalendar 1.

 

Comments are closed.