Dva proljetna sveca

Jedan pored drugog u kalendaru

U kalendarima tiskanim u Mađarskoj sv. Juraj iliti Đurđevo slavi se 24-og travnja. Ovaj je svetac postao zaštitnik za mnoga životna područja, drži se i kao zaštitnik od zaraznih bolesti, jedan je dakle od četrnaest svetih pomoćnika. Zagovara ga se kod ratne opasnosti, groznice, kuge, za lijepo vrijeme,a zaštitnik je domaćih životinja, zemlje, usjeva, ratara, pastira, svih obrta u svezi s ratovanje.  A on je savlado i aždaju, zmaja… Prrikazuju i u Istočnoj i u Zapadnoj Crkvi kao heroja koji u zmiji pobjeđuje zlo.

Prema legendi sveti se Juraj na plaži borio sa zmajem, izvan gradskih zidina kako bi spasio kraljevu kći koju je trebalo žrtvovati. U tom obliku nastala je priča prvi put spomenuta u Zlatnoj legendi (Legenda aurea) iz 13. stoljeća. U slavenskim krajevima pak sv. se Jurja može poistovjetiti sa staroslavenskim božanstvom Jarilom, koji se u proljeće vraća iz podzemnog svijeta i donosi preporod, novi život.

Samo dan kasnije 25. travnja spomendan je Svetog Marka jednog od četiriju evanđelista. Simbol mu je lav. Pri­kazuju ga i kao lava raširenih krila, s otvorenom knjigom i perom, sku­pa s drugim evanđelistima, na četiri rijeke što teku od stabla života.

Marko potječe iz Jeruzalema. U izvješću Djela apostol­skih stoji kako se u kući njegove majke Marije skupljala mlada kršćanska zajednica (Dj 12,12). On se obratio na prvu propovijed svetoga Petra, na dan Pedesetnice.

Marko je bio neustra­šiv, iako je u Rimu već bjesnjelo Neronovo progonstvo. Zacijelo je bio od pomoći zatočenom Pavlu, bio je povezan s apostolom Petrom kao njegov „tumač”. Petar ga naziva „svojim si­nom” (l Pt 5,13). Po apostolovu kazivanju Marko je, zamoljen od rim­skih kršćana napisati svoje Evanđelje.

Sveti Marko je zaštitnik majstora zidara, običnih zidara, stakloslikara, notara i pisara. Na taj su dan ratari procesijom izlazili na njive da bi pomoću svoga svećenika posvetili urod, govorći rijeći blagoslova na sve četiri strane svijeta, zazivajući Božji blagoslov na pšenicu, na vinograde, na djela vrijednih ljudskih ruku.

Izvor: Dubrovnik Net,  https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Sv._Juraj_-_Zagreb.jpg

Mnogim našim čitateljima su poznate epske pjesme koje opisuju hrabrost, viteštvo, junaštvo Kraljevića Marka koji se borio protiv Turaka, a opjevan mu je i svakidašnji život.  na portalu sulinet objavljene su mnogo pjesme o njemu od kojiih izdvajamo jednu

Gorom jezdi Kraljeviću Marko

Gorom jezdi Kraljeviću Marko,

Gorom jezdi, al’ goricu kune:

„Bog t’ ubio, ti gorico črna,

Kad u tebi kapi vode nema

Da napojim sebe i Šarina!”

(HEEEJ) Marko misli da nitko ne čuje,

Al’ to čula vila iz planina

Pa ovako besedila Marku:

(HEEEJ), Pođi, Marko, unapridak malko

Pa ćeš naći bunar vode ‘ladne,

Kraj bunara i zelene trave

Pa ti poji sebe i Šarina.”

(HEEEJ) Pođe Marko unapridak malko

I on nađe bunar vode ‘ladne,

Kraj bunara i zelene trave

Pa on poji sebe i Šarina.

(HEEEJ) Al’ povika čoban od ovaca:

„Ne pij, Marko, tu vodicu ‘ladnu!,

Tu su vodu vile otrovale

I u njojzi čedo okupale.

(HEEEJ) Nit krstito, nit je znamenito,

Nit se smije, nit ručice daje.

Već ti jaši svog konja Šarina

Jer ćeš mlađan izgubiti glavu.”

(HEEEJ) Viknu vila kao ljuta guja:

„Mol’ se Boga, čoban od ovaca,

Mol’ se Boga, koga si moljio,

Što mi čedo na ruki zaspalo!

Ja bi’ tebi šalu odšalila –

Triput bi’ ti ja bila ovce.”

Kazivač: Ivan Pandur, rođ. 1909., Martinci

Zabilježio: Đuro Franković, 1995., 21-22.

izvor: https://www.sulinet.hu/oroksegtar/data/magyarorszagi_nemzetisegek/horvatok/csavoly/epske_pjesme_i_balade/pages/epib_03_marku.htm

Comments are closed.