Dvadeset i osma nedjela kroz godinu

Čitanje svetog Evanđelja po Marku (Mk 10, 17-30)

U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita:
„Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?”
Isus mu reče: „Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!”
On mu odgovori:
„Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.”
Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu:
„Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.”
On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima:
„Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!”
Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi:
„Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.”
Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome:
„Pa tko se onda može spasiti?”
Isus upre u njih pogled i reče:
„Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!”
Petar mu poče govoriti:
„Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.”
Reče Isus:
„Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.”

Riječ Gospodnja.

Comments are closed.