Isus usta slavni

Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni…

Uskrs koji mi kršćani slavimo blagdan je života, vječnog neuništivog života koji je Bog dao čovjeku. Čovjekov život pripada višem redu života. Ako se čovjek i razvio iz već nekog postojećeg života, čovjek je postao tek onda kad ga je Stvoritelj učinio dionikom svojeg, božanskog života. Po duši koju je dobio od Boga, čovjek mu je postao sličan, a time i besmrtan. Po tijelu dijelimo sudbinu ostalih zemaljskih stvorova. A kad nam u tijelu ne može više boraviti duša, vraća se onom od koga je i izišla. Svi želimo živjeti što bolje, duže i sretnije! Ta žeđ za životom ne napušta čovjeka ni kad osjeti da mu život izmiče. a svima nam „valja umrijeti, to je vječna uredba“ (Sirah 14,17)

Pisac August Šenoa (1838.-1881.) na samrtnoj postelji u svojoj 43. godini života, molio je prisutne: „Ne dajte mi umrijeti, imam još toliko toga reći.“ Nisu mu ispunili želju. Ne zato jer nisu htjeli, nisu mogli. Čovjek je htio i pokušava izbjeći smrti, ali ne može: „Jer za sve postoji jedan ulazak u život, a tako i jedan izlazak“ (Mudr 7,6).

Ako ne možemo vječno živjeti na zemlji, mogli bismo i trebali bi, ovaj život učiniti boljim i plemenitijim.

Viktor Hugo (1802.- 1885.), opraštajući se od Honore de Balzaca (199.-1850.) koji je živio samo 51 godinu, rekao je za njega da mu je život bio „ispunjen više djelima nego danima“. I engleski filozof i državnik Jon Lobok držao je da se „život mora mjeriti po mislima i djelima, a ne po vremenu.“ Ova se misao može pročitati i na spomeniku književniku Branimiru Ćosiću (1903.-1943.) koji je umro u svojoj 31. godini.

Isus Krist nam pomaže da poslije smrti prijeđemo u vječni život, u kome bivaju ostvarene sve čovjekove nade, u punini života, u nebu.

On je došao na ovaj svijet kao i drugi ljudi, rođenjem. I završio je svoj život kao i drugi ljudi, smrću, pokopan, ali nije ostao i istrunuo u grobu, kao drugi ljudi. Treći je dan izišao iz groba, uskrsnuo je.

„Raspet, umro i pokopan, treći dan uskrsnuo od mrtvih.“ „Ovu kršćansku istinu vjere (dogmu) mnogima nije lako prihvatiti. Poslije smrti sve je gotovo; što je bilo, bilo je, nema više. Nitko nije izišao živ iz groba“. Ovakve i slične misli iz našeg vremena , malo se ili ni malo ne razlikuju od nekadašnjih, kako ih Biblija navodi:“Nema lijeka kad čovjeku dođe kraj. Još nije poznat tko bi se iz podzemlja izbavio. Iz naše smrti nema povratka, zapečaćeno je, i nitko se ne vraća.“ (Mudr 2,1-5)

Na Veliki petak i Uskrs raspliću se: smrt i život, poraz i pobjeda, strah i radost, mržnja i smirenost, zlo, grijeh i opraštanje.

Za Isusove učenike koji su ga poštovali, Veliki petak je bio dan poraza, učitelj uhvaćen i osuđen. Svi ga učenici ostave i pobjegnu (Mt 26,56)

Prva strana uskrsnuća je kad Krist kaže: „Ja sam uskrsnuće i život“ (Iv. 11,25 ). Druga stana uskrsnuća je naše uskrsnuće. Jer je Bog postao čovjekom, raspet, umro i pokopan „radi nas i našega spasenja“, da nama, ljudima, omogući vječni život.

Isusu Kristu na čast, sagrađene su mnoge crkve i hramovi, bazilike i katedrale. Ni jedna od njih nije Isusova grobnica, mauzolej, a u svakoj crkvi na Veliki petak, subotu i Uskrs vjernici s poštovanjem se sjećaju trodnevnog Isusovog „Božjeg groba“. Na mjestu gdje je Isus pokopan, sv. Helena je 335. godine sagradila crkvu Sv. Groba. Više puta je rušena i ponovno građena. Sadašnja crkvica Sv. Groba  nalazi se unutar jedne veće crkve. Čuvari ovog svetišta dočekuju hodočasnike riječima: „Gospodin je uskrsnuo iz ovog groba! Nije ovdje! Evo mjesta gdje ga položiše!“ (Mk 16,6).

Uskrs je blagdan radosti, ako se uz lijepe običaje, šarena jaja i čestitke, otvorimo svoje srce i dušu Bogu i čovjeku. Uskrs je kao i svaki kršćanski blagdan, kada slavimo ako iskažemo svoju vjeru u Isusa Krista osobnom molitvom i zajedničkom Božjom službom. Ako poštujem druge ljude, mlade i starije, ne samo one s kojima živimo i susrećemo se, dionici smo božanskog uskrsnog dara, milosti Božje. „Tako neka svijetli vaša svijetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji na nebesima“. (Mt 5,16 )

Na blagdan Isusovog uskrsnuća podsjećaju nas šarena jaja, čestitke, uskrsna svijeća, a najviše radosni kršćani koji su obnovili svoju vjeru i nadu u Isusa Krista i nastoje svoj mir i radost prenijeti drugima. Ovo su vanjske opće poznate oznake Uskrsa. Naše sjećanje i vjera u Isusa Krista koji je treći da uskrsnuo poslije smrti izišao živ iz groba, duša su i srce uskrsnog blagdana.

Stoga, čitateljima Zornice nove želim; da se okoristite štivom na svom materinskom hrvatskom jeziku kao poveznicu sa svojim matičnim narodom u domovini Hrvatskoj. Za produbljivanje svoje vjere, učvršćivanje u prijateljstvu s Bogom, čuvanjem svog materinskog jezika, kako bi ste se međusobno više voljeli, poštivali i sačuvali svoj katolički i hrvatski duh. Tako izgrađena duha i srca moći  ćete  puno više voljeti i poštivati sve koji su oko vas, drugi i drugačiji. Živjeli!

Uskrsnu Isus kako je rekao! Aleluja, Aleluja! U ranu zoru uskrsnu! Aleluja! Aleluja!

Dragi prijatelji! Dragi narode Božji, Neka Vam je blagoslovljen i radostan Uskrs. Svi Hrvati i Hrvatice u Mađarskoj budite blagoslovljeni i radosni. Mađarski dobrosusjedski narode neka Vas prati mir i dobro i velika uskrsna radost.

U Vinkovcima 2021.

Marko Bubalo, svećenik

Comments are closed.