Jedna lijepa balada iz Šaroša

Iz sakupljačkog rada Đure Frankovića

Ej, majka Maru,

Ej, majka Maru,

Ej, majka Maru kamenom budila, ej.

„Ej, ustaj, Maro, okamenila se, ej.

Druge su ti rano uranile,

Dvor pomele i vode don’jele,

A ti tužna još i sada spavaš!?”

Kad je Mara riči razumila,

Skoči Mara na noge lagane

Pa uzima koršove u ruke

Pa otiđe u goru po vodu.

Kad je došla do pol gore crne,

Suze roni i kroz plač govori:

„Mili Bože, i mila Marijo,

Stvorite me visokom brekinom.”

Al to čula dva jadnica mlada

Pa odseču visoku brekinu.

Od bregine gusle napraviše

Pa otiđu od sela do sela,

A u selu od dvora do dvora.

Kad su došli u l’jepe Mare dvore

Tu govori l’jepe Mare majka:

„Alaj su vam gusle utrefite,

Baš koda je moje Mare grlce.”

Al govori Mara iz gusala:

„Ustaj, majko, okamenila se,

Ti si mene kamenom budila,

I još kada, u nedelju mladu!”

Ode Mara gorom pjevajući,

Osta majka dvorom plakajući,

Ej, osta majka dvorom plakajući.

 

Pjevala Kata Jakabović r. Grajić, 1911. Šaroš

Brekinja (Sorbus torminalis L.) U hrvatskom se javljaju još nazivi: breka, brekunja, brekulja, a u slovenskom: brenka i brenkovac.

U Podravini bobice brekinje služile su za bojenje uskrsnih jaja.

Istaknuta slika:  Magyarország Képekben