„Nebo visoko, daj nam zoricu vidjeti,

jer triju kralja stazicu valja slijediti!“

„Mi u Harkanju na svetkovinu sv. Ivana apostola svetom misom završavamo godinu, a na blagdan Sveta tri kralja počinjemo novu, jedini smo među Hrvatima koji ovo blago imamo i jako smo ponosni zbog toga!“ Ovom je rečenicom pozdravila goste okupljene na večeru i druženje u Prosvjetnom centru, nakon misnog slavlja održanog 6. siječnja, članica hrvatske samouprave Đurđa Geošić Radošnai. Goste je pozdravila i predsjednica samouprave Žuža Gregeš, domaćeg svećenika vlč. Ladislava Rontu i gosta mons. Vladimira Škrinjarića, koji je doveo i pjevački zbor svoje župe,  župe Blažene Djevice Marije u Podravskoj Moslavini koja ima oko 1000 župljana. Mjesto se nalazi uz samu rijeku Dravu koja razdvaja Hrvatsku od Mađarske, pripada najzapadnijemu dijelu Osječko-baranjske županije, omeđeno je Dravom i Karašicom. Druženje i poznanstvo dvaju svećenika otpočelo prije nekih tridesetak godina, a mons. Škrinjarić misio je i u Pečuškoj katedrali, a „korisnici” tog prijateljstva smo mi, vjernici u južnom dijelu Baranjske županije, jer nam biranim riječima i rečenicama tumači Božju ljubav.

Za vrijeme mise pjevao je zbor iz Moslavine, na kraju mise izveli su pregršt božićnih pjesama, a poslije njih pjevao je  „veliki” baranjski zbor sastavljen od pjevača iz Pečuha i okolnih naselja, koji je nastupao i na pečuškom advenstkom koncertu. Njih je pripremila i glazbom pratila profesorica pjevanja iz Hrvatske, Aleksandra Čeliković.   Svi su oni, kao i predstavnici Hrvatskog konzulata u Pečuhu, te zastupnici Hrvata u Mađarskoj sjedili za istim stolom, podijelivši tako kruh i vino.  I mi smo jedni drugima pozvani i prati noge i davati se jedni drugima i jedni s drugima blagovati. A blagovanje za istim stolom je jedan od najjačih svjedočanstava zajedništva. Ne možeš blagovati za istim stolom sa bilo kim, piše fra Nikola Jurišić. /fra3.net/

Pri kraju druženja čulo se obećanje i želja sa svih strana, da se ovo ponovi i početkom 2021., te tako redom dok je svijeta i vijeka.

 Tekst: Milica Klaić Tarađija

Foto: Akoš Kolar