Odjeci bitke kod Sigeta II.

Mit o Nikoli Šubiću Zrinskom u umjetnosti; Piše: Đuro Franković

Gozba, veselja i glazbala u dvoru grofa Zinskog

Na temelju opisa kronike „Podsjedanje i osvojenje Sigeta” očevidca Ferenca Črnka – dijaka Zrinskog, koji je preživio opsadu – na čakavskom jeziku dobiva se dobar uvid u veselja branitelja Sigeta. Pjesnik i vojni časnik Brne Karnarutić je u svom spjevu „Vazjete Sigeta”, temeljenom na Črnkovu djelu, također dao veoma dobar opis veselja, gozbi i zabava sigetskih vojnika.

 

Jisbine se svake pecihu, varahu.

Stoli načiniše, vina svakojaka

U kupe nališe, i lahka i jaka.

K večeri idoše, drug druga štujući.

Svi, kino dojdoše, dvore blagujući.

Zdravice pijahu u zdravlje cesara,

Vino prolivahu u pogibil cara.

Bugarkinje pojeć, oprovde začinju;

U čingrije zvoneć, niki se napinju,

Trublje trubeć vele, a niki pripiva

Na pojke vesele, kad jim vino liva.

            (Brne Karnarutić)

           

Praunuk grofa Zrinskog, hrvatski ban, vojskovođa i pjesnik grof Nikola Zrinski (1620.-1664.) je na mađarskom jeziku opjevao herojsku borbu svoga slavnog pretka u epu „Szigeti veszedelem” te je njegovo djelo na hrvatski jezik prepjevao njegov brat, hrvatski ban, pjesnik i grof Petar Zrinski (1621.-1671.) 1647. i 1648. godine pod naslovom „Opsida Sigetcka”.

 

  • 38. Zrini vitézeket mint jó szüvel tartja,                    42. Zrinski totu štuje vse junake skupa,
  •        Kire köszön jó bort aranyos kupába,                                 vinom jim napije, koga j’ puna kupa,

           Dicsérvén, viselte hogy jól magát a harcban;                          neka ju ispije, ki Turke polupa,

           Kit szóval apalgat, megajándékozván.                                 vsih pak pohval(j)uje kot čvršći od stupa.

     

  • 39. De mihent jó bort fejeket melegété, 43. Kad jim se možjani od vina stopihu,
  •        Kiki gondolatját mindent félre tévé,                             tada ne vse strani misli odpustihu,

           Némely horvát dávorit* nagy torokkal kezdé,                  davori zibrani hrvacki djačihu,

           Némely hajdú táncot fegyverrel szökdöse.                            hajdučki ples spravni sabl(j)ami skrižihu.

    (Zrínyi Miklós)                                                                      (Petar Zinski)

    *mađarska riječ dávorit u značenju: hrvatska junačka pjesma (davorija: borbeni marš, borbena pjesma).

     

    No sasvim sigurno sigetski vitezovi su u stohovima navedeni „hajdučki ples” izvodili sabljama koje su križali i udarali jednu o drugu. (Sličan je ples i danas poznat, te izvodi se sa mačevima „Morlaška igra”.)

     

    Očevidac Mihály Siklósi opjevao je boj pod Sigetom 1566. godine

     

    Poznato je kako su sigetsku bitku i zauzeće grada od osmanske vojske preživjeli neki od hrabrih branitelja. Jedan dio njih iz ropstva bili su otkupljeni. Navodimo kako se je Franjo Tahi (1526.-1573.) šurjak Nikole Zrinskog Sigetskog zadnjih dana bitke odjenuo u tursko odijelo i uspio spasiti.

    No manje je poznato kako su o slavnoj epopeji ispisani stihovi, pored velikog broja pučkih pjesama na hrvatskom, srpskom, slovačkom i mađarskom jeziku i na latinskom jeziku. Bili su to uglavnom mađarski pjesnici. Jedan od njih bio je i Mihály Siklósi, prevoditelj psalmi na mađarski jezik, a koji je preživio sigetsku opsadu 1566. godine. On je za vrijeme bitke hrabrio sigetske junake i na koncu pao u tursko ropstvo. Možemo pretpostaviti da ga je iz turskog zatočeništva otkupio Imre II. Forgač, čiji lik pored Zrinskog uveličava u svojim stihovima na latinskom jeziku.

    Nakon što je otkupljen na latinskom jeziku opjevao je Nikolu IV. Zrinskog i njegova zeta, baruna Imrea II. Forgácha (no autorovo ime je objavljeno kao Miklósa / Nikole).[1] Neolatinski pjesnik Siklósi lik sigetvarskog junaka Zrinskog i Forgácha (ovaj drugi nije sudjelovao u sigetskoj bitki) uveličava u elegijskoj pjesmi.

    Protestanski autori, među inima i Hrvat, komornik Zrinskog, Ferenac Črnko (iz turskog ropstva otkupio ga Juraj Zrinski, sin sigetskog heroja), kao i Slovenac Samuel Budina, te jednako tako popriličan broj mađarskih i drugih protestanskih studenata, protestantskih pastora, rektora protestantskih škola – ukupno 23 pisca[2] – u djelu De Sigetho […] opjevali su herojstvo Zrinskog, kao i nepoznati hrvatski (Prekmurje, Gradišće), slovenski, mađarski i slovački pučki pjevači, sljedbe protestantske vjeroispovjedi. Navodimo kako protestanski autori, sukladno sa katolicima, ni za trenutak nisu smetnuli s uma nacionalnu borbu za oslobađanje Ugarske Kraljevine od osmanskih zavojevača.

    O Zrinskom i o Forgáchu

     

    Hoćeš li jednom već prestati, Rime, da svoje Katone[3]

    I svoje Fabriciuse[4] i Scipije[5] bacaš ovamo-tamo?

    Koji se zbog sjajnog plemenitaškog rodoslovja Bruta[6]

    Ljute, zbog povratka prava sopsvene domovine.

    Evo dva čovjeka iz Panonije: Forgácha i Zrinskog

    To je svjetlo: ili mir, odnosno, bolje rečeno proba oružja:

    Cjelovita djela i misli pripremili su Katoni.

    Njezine (Panonije) Fabriciusi, Bruti i Scipije.

    Ali u vjećoj mjeri su nadvladali njihova djela Katoni,

    Njegovi Fabriciusi, Bruti i Scipije.

    (Prijevod Đuro Franković)[7]

     

    Opjevani lik sigetske amazonke

     

    Njemačke srednjovjekovne kronike redovito posvećuju pažnju liku sigetske amazonke. No njezin lik se javlja i u slovačkim pučkim pjesmama „Pjesma o sigetskoj tvrđavi” i „Oj, Sigete, Sigete…”, podjednako u hrvatskim i mađarskim legendama. (nastavit će se)

    [1] Pjesmu je sa latinskog na mađarski jezik prevodila Zsuzsanna Tabajdi, kojoj se ovim putem zahvaljujem na iskazanoj pomoći.

    [2] Gene S. Whiting, Zrinski Međimurje i reformacija Prilozi poznavanju povezanosti Zrinskih, Međimurja i reformacije u drugoj polivici 16. stoljeća. Bogoslovni institut Zagreb, 2009., 100.

    [3] Marko Porcije Katon (latinski: Marcus Porcius Cato Maior) (Tusculum, 234. pr. Kr. – 149. pr. Kr.), bio je rimski državnik, konzul, pisac i govornik. Bio je poznat po svome visokom moralu. Internet: http://hr.wikipedia.org/wiki/Katon_Mla%C4%91i (posjet 13. svibnja 2016.)

    [4] Gaj Fabricije Luskin (Gaius Fabricius Luscinus, „jednooki“, ponekad navođen i kao Caius Fabricius Lucinus), sin Gaja, bio je starorimski vojskovođa, političar i diplomat s početka 3. vijeka pne. Internet: http://sh.wikipedia.org/wiki/Gaj_Fabricije_Luskin (posjet 13. svibnja 2016.)

    [5] Publije Kornelije Scipion Afrički, latinski Publius Cornelius Scipio Africanus ( 236. pr. Kr. – 183. pr. Kr.), rimski vojskovođa. Bio je vojskovođa za vrijeme II. Punskog rata i državnik u vrijeme Republike (Res publica). Najpoznatiji je po bitkama s Hanibalom Barkom (lat. Hannibal Barca).

    Internet: http://hr.wikipedia.org/wiki/Scipion_Stariji (posjet 13. svibnja 2016.)

    [6] Marko Junije Brut (85. pr.Kr. – 42 pr.Kr.) ili Quintus Servilius Caepio Brutus bio je rimski senator krajem razdoblja Rimske Republike. Danas je najpoznatiji kao urotnik i jedan od ubojica diktatora Julija Cezara. Internet: http://hr.wikipedia.org/wiki/Marko_Junije_Brut (posjet 13. svibnja 2016.)

    [7] Dines Dénes: Sárospatak reformációja

    http://www.uni-miskolc.hu/~egyhtort/cikkek/dienes-sarospatak-reform.htm (posjet 24. svibnja 2016.)