Pečuh i hrvatska knjiga (1.)

U ovoj našoj seriji želimo više reći o tiskanim knjigama u Pečuhu koje su ugledale svjetlo dana u tiskari Ivana Engela i njegova nasljednika Stipana Knezevića, počam od druge polovice 18. stoljeća do prve polovice 19. stoljeća.

Potkraj 18. stoljeća, 1773. godine Ivan Engel otvara prvu privilegiranu građansku tiskaru u Pečuhu, tadašnjem kulturnom središtu hrvatskog pučanstva, za čije je otvaranje zaslužan Juraj Klimo (1751.-1777.), po redu sedamdeseti pečuški biskup (o kojem se smatra da je bio hrvatskog podrijetla, rodom iz Gornje Ugarske, a prvotno prezime mu je bilo Klimović). Zahvaljujući njegovom zalaganju Pečuh postaje slavističko središte, gdje djeluju istraživači slavenske prošlosti Koller (1745.-1832.) i župnik u Olasu, Juraj Papanek (1738.-1802.).
Nabrojiti sve hrvatske knjige tiskane u Pečuhu bio bi težak zadatak, ali se može zaključiti da je već i tada bilo mnogo povezanosti – i na polju knjigoizdavaštva – između Baranje i Slavonije, što ujedno potvrđuje i to da se u Pečuhu nije živjelo izvan ostalog hrvatskog književnog i kulturnog prostora.
U Engelovoj tiskari već na samom početku 1773. tiskana je prva hrvatska liturgijska knjiga Ivana Velikanovića Život majke Božje, čiji je jedino uvodni dio od 12 stranica, kao i kazalo, tiskano u Pečuhu dok sama knjiga od 404 stranice u franjevačkoj tiskari u Osijeku, još za života autora Antuna Bačića, koji je sa španjolskog jezika prevodio djelo na hrvatski.
Također u Engelevoj tiskari tiskane su Bogoslovne pismice… (U Pečuhu 1784.) Autor je franjevac Petar Lipovčević (1716-1766). Knjiga je postala toliko omiljena da ju je i Marijan Jaić sakupljajući nabožne napjeve po Ugarskoj sve preuzeo i objavio 1827. g. u zbirci Vianac bogoljubnih pisamah. Vianac je 1903. godine doživio dvadeseto izdanje.
Za vrijeme djelovanja Ivana Engela u Pečuhu tiskano je 85 knjiga na latinskom, njemačkom, mađarskom i hrvatskom jeziku. Nakon smrti Ivan Engela (1795.) njegova će supruga Kristina Engel Vizer nastaviti knjigoizdavačku djelatnost te sve do 1814. godine izdaje 61 knjigu. Od Kristine tiskarske poslove preuzima njezin zet Stjepan Knežević (1815.-1836.) koji objavljuje 80 knjiga, od toga točan broj hrvatskih knjiga također nam ostaje nepoznat.
Godine 1823. u Pecshu slovima Stipana Knexevicha otiskan je rad Adama Filipovića Heldentalskog, Xivot velikoga biskupa, privelikoga domorodca, i najvechega priatelja nashega Antuna Mandicha (pretisak je objavljen 2007. u Đakovu).
Pouzdano se zna da je Karlo Pavić 1803. u Pecsuhu, slovima Kristine Engel tiskao Slavuj svetoga Bonaventure…
Franjo Tomić, stolne pecsujske cerkve nazivni kanonik i parok Valpovacski tiska Govorenje pokopano, koje o svetčanom sprovodu prisv. i pripoštovanoga g. Josipa Kiralja biskupa pecsujskog u stolnoj cerkvi recse. Godine 1825. narudžba stiže iz Požege: u Pecsuju Pritiskano, s Slovih Stipana Knesevich Kral. Knjigotishcza, Razrađenje ucsenikah kraljevske perve narodne shkole Poxeshke.
Pored Engelove tiskare djelovala je i tiskara Liceja (Lyceum Nyomda), odnosno Biskupska tiskara (Püspöki Nyomda), koje su uveliko doprinijele izdavanju hrvatskih knjiga. Biskupska tiskara je 1838. godina u Beču nabavila Gajev tip slova te je ugledala svjetlo zbirka pjesama i drama Vitie osječkog kapelana Stjepana Marjanovića (1802.-1862.).
Župnik crkve Sv. Augustina, prepošt, Stipan Grdenić (1786.-1848.) objavljuje 1837. godine svoj molitvenik Molitvena knjiga vrata nebeska… Gerdenić i na taj način podmiruje potrebe svojih hrvatskih vjernika u Pečuhu, a koji su tada bili brojni. Stjepan Grdenić izdaje i svoje propovijedi, veliko djelo u dva sveska: Govorenja nedilnja za cilu godinu cerkvenu sloxena i izdana po Stipanu Gerdenichu Jerebicskomu … paroku kod S. Augustina u Pecsuhu. Pecsuhu 1845, Slovima Lycea Biskupskoga. Poznato nam je i treće Gerdenićevo djelo koje navodi Nikola Tordinac: Izdade na trojakom jeziku knjigu u slavu sedam glavnih svetkovina B(lažene) D(jevice) M(arije).
Uočili smo i druga pečuška hrvatska izdanja za koja se nije znalo, odnosno sada se prvi put iznosi u javnost, naime pečuški biskup Pál László Eszterházy (svibnja 1730. – Mohač 7. studeni 1799.) izdaje Za ponukovanje i duhovnu korist. U Pecsuu [s. a. 1780-1796], Ivan Josip Engel. Biskup Eszterházy objavljuje i pastirsko pismo: Na duhovni nauk i spasonosno ponukovanje… [Pécs s. a. 1780-1799, Engel.].
Iako knjiga stihova Antuna Josipa Turkovića nije tiskana u Pečuhu, već u osječkoj tiskari Divalda 1796. vrijedna je spomena, naime dovodi se u vezu sa Pečuhom. Pozdravlenje skoim – gornje Ossicske varoshi, Réthfale i Gravicza parok po prigodi ulazenja u Petcsu mlogo poshtovanih bratcsjah od milloserdgja plemenite varoshane Petcsujske.
Ivan Kukuljević Sakcinski navodi kako je pokojni pečuški biskup Szepesy za svoju biskupiju propisao: Molitve i pisme koje se u vrime diljenja sakramenta krizmanja moliti i reći moraju. U Pečuhu 1829. Vrijedno je spomena i drugo djelo pečuškog biskupa Ignacija Szepesyja (1780-1838.) naglasivši kako je vodio skrb, starao se o svojim hrvatskim vjernicima u Baranji, Slavoniji i Podravini te izdaje Molitve i pisme… V Pecsuhu 1832, slovima Stipana Knezevich. Nažalost, samo ovo drugo Sepešijevo djelo stoji nam na raspolaganje.
Urbarski zakonski članci godište 1840. također su tiskani U Petčuhu 1840.

Za vrijeme mađarske revolucije 1848/49. godine već Gajevim pravopisom je tiskan letak za Jelačićeve tj. Rothove vojnike koji su ulazili u Pečuh.

Đuro Franković

Comments are closed.