Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Proslavljeni Krist – Put, Istina i Život (Iv 14, 1-12)
U ovom odsjeku oproštajnoga govora Isus potiče učenike na vjeru u Boga i na vjeru u sebe. „Neka se ne uznemiruje srce vaše” (r. 1) – odnosilo se povijesno na učenike pred smrt Isusovu, ali se odnosi na Crkvu svih vremena: tko vjeruje u Boga i Krista, nema razloga biti životno nemiran, nijedna katastrofa ne odvaja ga od Boga s kojim je povezan po Kristu. Zatim Isus govori da kod njegova Oca ima puno stanova za sve učenike te da odlazi pripraviti učenicima mjesto. Isusova smrt i uskrsnuće otvaraju ljudima pristup u Božju intimnu blizinu. Kad bude proslavljen po smrti i uskrsnuću, Isus će ponovno doći k svojima učenicima i pripravit će im vječne stanove kod Boga. Na Tomino pitanje o putu Isus odgovara da je on Put, Istina i Život. U grčkom izvorniku ovdje stoji član pred tri metaforične imenice. Zato naši prevoditelji to ističu pomoću velikog slova: proslavljeni Krist je jedincati Put, sama Istina i pravi Život. On je put istiniti koji vodi u pravi život. Slikom puta Sveto pismo prikazuje čovjekov životni hod, traganje za ispunjenjem i srećom. Tko pridružen Isusu raspetom i proslavljenom hoda stazama života, nalazi životnu istinu i vječni život. Isus traži da ljudi „upoznaju” njega kako bi pravo poznavali Oca nebeskog. „Upoznati” u biblijskom smislu riječi znači izbliza doživjeti, otkriti prijateljevanjem i učeničkim hodom za Isusom. U punoj svijesti da je svakom žilicom svoga bila poslušno objavljivao Boga, Isus govori: „Tko vidi mene, vidi i Oca” (r. 9). U Isusovim djelima i riječima nazočan je Bog. Isus Boga čini bliskim i dostupnim svojoj ljudskoj braći i sestrama. On ne govori ništa „od sebe” (r. 10). Sav je „u Ocu” u smislu da je s njime intimno povezan te nastoji činiti i govoriti samo ono na što ga Otac potiče. Zato u punoj svijesti svoga nadnaravnog dostojanstva ističe da je Otac u njemu (r. 11). Na kraju današnjeg odlomka Isus najavljuje vjernicima da će činiti djela veća od njegovih zato što on „odlazi Ocu” (r. 12).
Ovaj odlazak, odlazak je u smrt i uskrsnuće. On vjeruje da pristankom na nasilnu smrt kao sastavni dio njegova dotadašnjega mesijanskog djelovanja počinje biti još bliži Ocu. Također vjeruje da će ga Otac proslaviti po uskrišenju.
Djela Isusova možemo činiti u svijetu zato što smo krštenjem i vjerom njemu pridruženi. Uključeni u njega, koji je Put, Istina i Život, mi smo svećenički narod Božji. Osposobljeni smo i zaduženi da Boga častimo, svjedočimo i naviještamo ljudskoj braći i sestrama. Tako jesmo i sve više postajemo svećenički narProslavljeni Krist -Put, Istina i Život (Iv 14, 1-12)
U ovom odsjeku oproštajnoga govora Isus potiče učenike na vjeru u Boga i na vjeru u sebe. „Neka se ne uznemiruje srce vaše” (r. 1) – odnosilo se povijesno na učenike pred smrt Isusovu, ali se odnosi na Crkvu svih vremena: tko vjeruje u Boga i Krista, nema razloga biti životno nemiran, nijedna katastrofa ne odvaja ga od Boga s kojim je povezan po Kristu. Zatim Isus govori da kod njegova Oca ima puno stanova za sve učenike te da odlazi pripraviti učenicima mjesto. Isusova smrt i uskrsnuće otvaraju ljudima pristup u Božju intimnu blizinu. Kad bude proslavljen po smrti i uskrsnuću, Isus će ponovno doći k svojima učenicima i pripravit će im vječne stanove kod Boga. Na Tomino pitanje o putu Isus odgovara da je on Put, Istina i Život. U grčkom izvorniku ovdje stoji član pred tri metaforične imenice. Zato naši prevoditelji to ističu pomoću velikog slova: proslavljeni Krist je jedincati Put, sama Istina i pravi Život. On je put istiniti koji vodi u pravi život. Slikom puta Sveto pismo prikazuje čovjekov životni hod, traganje za ispunjenjem i srećom. Tko pridružen Isusu raspetom i proslavljenom hoda stazama života, nalazi životnu istinu i vječni život. Isus traži da ljudi „upoznaju” njega kako bi pravo poznavali Oca nebeskog. „Upoznati” u biblijskom smislu riječi znači izbliza doživjeti, otkriti prijateljevanjem i učeničkim hodom za Isusom. U punoj svijesti da je svakom žilicom svoga bila poslušno objavljivao Boga, Isus govori: „Tko vidi mene, vidi i Oca” (r. 9). U Isusovim djelima i riječima nazočan je Bog. Isus Boga čini bliskim i dostupnim svojoj ljudskoj braći i sestrama. On ne govori ništa „od sebe” (r. 10). Sav je „u Ocu” u smislu da je s njime intimno povezan te nastoji činiti i govoriti samo ono na što ga Otac potiče. Zato u punoj svijesti svoga nadnaravnog dostojanstva ističe da je Otac u njemu (r. 11). Na kraju današnjeg odlomka Isus najavljuje vjernicima da će činiti djela veća od njegovih zato što on „odlazi Ocu” (r. 12).
Ovaj odlazak, odlazak je u smrt i uskrsnuće. On vjeruje da pristankom na nasilnu smrt kao sastavni dio njegova dotadašnjega mesijanskog djelovanja počinje biti još bliži Ocu. Također vjeruje da će ga Otac proslaviti po uskrišenju.
Djela Isusova možemo činiti u svijetu zato što smo krštenjem i vjerom njemu pridruženi. Uključeni u njega, koji je Put, Istina i Život, mi smo svećenički narod Božji. Osposobljeni smo i zaduženi da Boga častimo, svjedočimo i naviještamo ljudskoj braći i sestrama. Tako jesmo i sve više postajemo svećenički narod Božji.
Riječ Gospodnja.
