„Poslušajte, braćo mila, gorku muku Gospodina, Isukrsta, božjeg Sina… ”

O nekim hrvatskim običajima za vrijeme korizme

Hrvati u Mađarskoj imaju bogat izbor pjesama u kojima se spominje muka Isusova, plač njegove majke Marije, te cijela priča oko Isusova hapšenja, sudjenja, raspinjanja, te smrti na križu. Tekstovi ovih pjesama  su objavljeni u Etnografiji Južnih Slavena u Mađarskoj 1993. godine, uredio je Đuro Franković. Na tridesetak stranica stoji 36 žalosnih pjesama, tužbalica, 12 pjesama na temu plač Majke Marije, osnosno 19 na temu bol Majke Marije iz svih krajeva Mađarske.

Molitvenici koji se rabe među Hrvatima u Mađarskoj, pogotovo oni stariji, s početka 20-og stoljeća, donose pregršt korizmenih pjesama odredivši na koje se dane pjevaju. Tako recimo, na večernjicu na Veliki četvrtak pjeva se prva žalosnica „Od jadikovanja proroka Jeremije”.  Pjevanje Jadikovke obnovio je u Mađarskoj ženski pjevački zbor iz Šikloša Semarkuše, koji zbor, na žalost, više ne postoji. U nekim se mjestima, kao u bačvanskom Santovu još i dandanas pjeva Muka po Ivanu, odnosno po Luki, na Cvjetnicu te na Veliki petak. U svim vjerskim zajednicama je do današnjega dana sačuvan običaj obilaska križnoga puta, a Pečuško Hrvatsko kazalište je također izišlo u susret vjernicima kada je stavilo na svoj repertoar i predstave sakralnog karaktera koje su izvedene u crkvama pod naslovom Muka Gospodina našega Isusa Krista još godine 1995., kao i Uskrsnuće Rajmonda Kuparea godine 2005.

Najjednostavniji i najsačuvaniji običaj u svim molitvenim zajednicama, je obilazak križnog puta koji se za vrijeme korizme obvezatno jednom tjedno odrzava, najčešće petkom. Obred u većim nseljima, odnosno gdje postoji župa, odnosno filijala, predvode svećenici, možda kantori, no ipak su to najčešće civili, počimalje, kruničarke. Čitaju se uvriježeni tekstovi, u nekim se zajednicama strogo pridržavaju višestoljetnog teksta i pjesme, a sve je više vjernika, pogotovo mladih, koji donose nove tekstove čak umjetnički sročene.

Složeniji je je zadatak pjevati Muku, taj zadatak iziskuje nekolicinu sposobnih muškaraca ižena. Melodija pa i tekst dade se naučiti u crkvi slušajući godinama pjevače, no potrebno je vrijeme za trening, dobar glas, hrabrost koja će omogućiti lijepu izvedbu. Tradicija tih pjevanja postoji u Santovu, u Baji, u Martincima, a i u nekim drugim naseljima. Pjevanja Muke prihvatila se i već navedena ženska pjevačka skupina Semarkupe vjerojtno na poticaj vlč. Marka Bubala koji je u to vrijeme s hrvatskim prognanicima boravio u toj sredini, no kako su vremenom starile pjevačice, Muka se u datoj sredini opetovne zapostavila, zaboravila, ne izvodi se vise.

Gotovo je tri kazališne sezone izvodila pomalo preinačena Muka s malo teksta, staveći naglasak na pjesme, od koje je nacinjena kazališna predstava, u suradnji pečuškog Hrvatskog kazališta i ženske pjevačke skupine pečuškog Hrvatskog kluba. Prva Muka izvedena je 1995.godine u Pečuhu, od te je od predstave načinjen i televizijski film 2001. godine. 2005. g. Izvedeno je Uskrsnuće Rajmunda Kuparea, takoder posredovanjem pečuskog Hrvatskog kazališta, ovaj put u suradnji sa mješovitom pjevačkom skupinom iz Kukinja, da bi isto kazalište 2009. premijerno izvelo i jednu božićnu igru, tj.Betlehemsku zvijezdu prema Mavru Vetranoviću.

Za Muku ostvarenu u okviru kazališne presdtave bila je potrebna odgovarajuća društvena determiniranost, spremnost i uvježbanost pjevača, te odanost i profesionalnost odavno pokojnog učitelja-kantora Ladilava Matušeka koji je već ranije uvježbao nekolicinu korizmenih pjesama. U toj su se predstavi izvele slijedeće pejesme: Poslušajte, braćo mila iz pjesmarice i molitvenika Vinca andjeoskog, objavljenog godine 1903. u Budimpešti, te Jeruzalem grad sav, Tužno jauče, gorko plače majka Marija, Gorko cvili Marija za svojim sinom, Na visokoj Gologti planini/prepjevana s mađarske korizmene pjesme Magasan áll a Golgota ormán…/ Narečene se pjesme izvode i danas u hrvatskom puku u okolici Pečuha, u Poganu, Udvaru, Kukinju i u Salanti, Harkanju, Olasu itd.

Za Plač, tj jadikovku proroka Jeremije čula sam od bivših stanovnika Semartina, koji su taj običaj na poticaj svećenika Miše Bošnjaka, rodom iz Udvara /Pécsudvard/, izveli na Veliki tjedan od srijede pa do petka u mjesnoj je crkvi. Tekst je objavljen u Novom vincu andjeoskom u Budimpešti 1925. g., a sastavio ga je santovački kantor, dr.Jakov Vildinger. Jeremija je jedna od knjiga Biblije u njoj Jeremija kritizira ponašanje svoga naroda, što su ostavili pravoga Boga i pošli za poganskim bogovima. Jadikovka se izvela, kako tvrde starije žene koje još pamte, primjerice teta Janja Magušić iz Pečuha, sredinom Velikog tjedna iza bogoslužja. Za tu je priliku podignut drveni kriz, oko kojega su se palile svijeće, petnaestak, iza svake pjesme jedna se gasila, simbolizirajući tako tamu Isusove smrti.

Prva pisma žalosnica počinje ovako:

Aleph: Kako sidi sama , posta kao udovica varoš koja puna bijaše naroda, gospoja naroda potpade pod danak.

Beth: Cvileć cvili noću i suze su joj na obrazima, nema nikoga od svih dragih njezinih da ju utiše. Svi njezini prijatelji prezreše ju i postadoše joj neprijatelji.

Jeruzolime, Jeruzolime, obrati se gospodinu bogu tvomu.

2012. g.je u preduskrsno vrijeme objavljen novi nosač zvuka hrvatskog ansambla Lado, to je fenomenala izbor korizmenih pjesama iz Baranje i Srijema među kojima je i Jadikovka Jeremije. Naslov cd-a je: O Isuse, daj mi suze.

 

Milica Klaić Tarađija

Comments are closed.