Postoji šansa da ova ustanova postane sredšite gradišćanskih Hrvata
-Želim da se djelatnost sakralne zbirke u Prisiki obogati i kultunim sadržajem-
kaže predsjednik Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj, Miso Hepp i dodaje kako se još vode pregovori o osobi koja bi taj posao mogla obaviti na mogući najbolji način. Razgovarali smo u pečuškom hrvatskom klubu, to je ustanova koja odnedavna također bogati institucionalnu pozadinu Hrvatske državne samouprave, tj kolektivnu imovinu Hrvata u Mađarskoj.
-Hvalevrijedna je inicijativa oca Štefana Dumovića, svećenika Hrvatskog Židana, koji je svoju rodnu kuću i bogatu zbirku sakralnih predmeta, daleke 2004. godine, podario hrvatskoj zajednici u Mađarskoj -veli predsjednik Mišo Hepp.
Tadašnje je vodstvo Hrvatske državne samouprave po prvi put, koristeći novac europskih fondova, krenulo u projekt obnove, a rezultat je izuzetno lijepa zgrada koja je otvorena pred turistima, hodočasnicima, a knjiga gostiju vjerno pokazuje kako je posjetitelja, i tuzemnih i inozemnih dosta. Izloženi su ovdje predmeti iz zbirke Miše Mandića iz Čavolja, iz zbirke Mohačkog narodnosnog bazičnog muzeja, no oni su već vraćeni, a čim ustanova bude dobila agilnog voditelja, vjerojatno će se programi proširiti tj. obogatiti, pa će ova ustanova postati svojevrsnim središtem gradišćanskih Hrvata.
Detaljne informacije o zbirci objavljene su na portalu Croatice i na hrvatskom i na mađarskom jeziku. U nastavku izdvajamo iz hrvatskog.
Stalni postav Zbirke sakralnih predmeta Hrvata u Mađarskoj otvoren je u Prisiki, u Zapadnoj Mađarskoj gdje žive većinom gradišćanski Hrvati. Selo se nalazi u blizini mađarsko-austrijske granice, blizu grada Kisega. Hrvatska državna samouprava je putem darivanja 2004. godine dobila stambenu kuću građenu 1976. godine u Prisiki, u ulici Jánosa Hunyadija pod brojem 19. Nekretninu, svoju rodnu kuću, i zbirku knjiga te sakralnih predmeta, koje je sakupljao od 1958. godine župnik Štefan Dumović, darovao je Hrvatskoj državnoj samoupravi tj. svim Hrvatima u Mađarskoj
Posjetitelji izložbe mogu pogledati neke kulturno-povjesne spomenike značajne i vrijedne za Hrvate u Mađarskoj, 242 predmeta, te zbirku knjiga. Etnografski materijal je nepotpun, sporadično sakupljen: među ostalima se mogu vidjeti i neki predmeti čiji su autori ratni zarobljenici u prvom svjetskom ratu. Sakralni predmeti zbirke se vezuju uz život Hrvata u Mađarskoj koji su svoj jezik i nacionalni identitet sačuvali i zadržali sve do današnjeg dana upravo štujući Gospu. Materijal zbirke potječe s područja Mađarske i povijesne Mađarske od prije 1918. godine. Cilj Hrvatske državne samouprave, koja je održavatelj muzeja, da se zbirka vjerskih spomenika gradišćanskih Hrvata iz Đursko-mošonsko-šopronske i Željezne županije proširi vjerskim i duhovnim spomenicima Hrvata katolika ostalih županija u Mađarskoj.
Monstranca iz prisičkog dvorca u provincijalnom baroknom stilu s rubinima iz XVIII. stoljeća. Darovali su je mladomisniku Štefanu Dumoviću 1970. godine Ivan Brieber i njegova supruga Juliana Kumanovich.
Od pokojnog svećenika Ignaca Čebića je ostao i pozlaćeni srebrni kalež. Na dnu stalka urezana je godina „1734”. Darovala ga je rođakinja velečasnog Čebića, supruga Štefana Čebića. Pretpostavlja se da se ovaj kalež koristio kod svetih misa u dvorcu familije Berchtold u Prisiki.
Celje, njem. Mariazell je jedno od najomiljenijih svetišta gradišćanskih Hrvata. Posebnu vezu gradišćanskih Hrvata s Marijom Celjanskom potvrđuje i učestali termin hodočašća naših ljudi, posljednja nedjelja u kolovozu, te raširenost sakralnih spomenika vezanih uz Celje. Kult Blažene Djevice, Celjanske Marije ojača se iz godine u godinu i „Putujućom Celjanskom Marijom”, kipom kopije statue hodočasne crkve koja se stavlja na podnožje i u okviru procesije nosi na ramenima svake godine u drugo naselje u kojem žive gradišćanski Hrvati. Nakon što je srušen „željezni zastor” „Putujuća Marija” dolazi i u hrvatska naselja zapadne Mađarske i Slovačke. Jedan takav drveni i obojeni kip se nalazi i u ovoj zbirci. Djevica u naručju s Malim Isusom datira, prema kazivačima, iz 1880. godine, a u posljednjem desetljeću je bila djelomično obnovljena
Adresa muzeja: Mađarska, 9734 Peresznye / Prisika Hunyadi János 19.
Voditelj izložbe: vlč. Stjepan Dumović, župnik
Najavite svoj dolazak na telefon: 06/94/365-139
Milica Klaić Tarađija
