Služiti ljudima milosrđem i s ljubavlju
Na Duhovski ponedjeljak u starinskoj crkvi održana je jubilarna misa vlč. Ladislava Bačmaija koji je rodom iz tog podravskog naselja, i u koje se uvijek rado vraća. U društvu obitelji, poznanika, štovatelja i župljanja proslavio je svoj jubilej, zahvaljujući svima koji su mu na bilo koji način pomogli na njegovom putu ka pozivu. Prigodom toga načinjen je razgovor s njim za ljetni broj Zornice nove, iz kojeg izdvajamo:
Volite li kad vas pitaju zašto ste postali svećenik?
Ne volim kad me to pitaju, naime, odgovor ne može biti drugi, nego samo Bog zna.
Radije odgovaram na pitanje: Kako ste postali svećenik? Naravno nisam se rodio tako, iako sam govorio od svoje četvrte-pete godine da ću postati pop. Što me je privlačilo? Prvo i prvo reverenda mladog svećenika dr-a Istvána Kneipa,koji je bio roda iz Starina, pa liturgija, kao dijete „slavio sam misu sa svećenikom”, bio sam ministrant vlč. Lászla Boros – Gyevija, kasnije sam postao čitač, da bi me na koncu sve više privlačila svećenička služba. Shvatio sam da je svećenik „Božji” čovjek, čiji je poziv usmjeravati ljude ka spasenju. Sve bliže k’ oltaru vodio me kroz moju mladost vlč. Darabos, pa gimnazijske godine kod benediktinaca, vojna služna u Marcaliju, kao i divne godine provedene na Bogosloviji u Đuru.
Na samom ste početku vjerojatno imali neku viziju o tom pozivu. Jesu li se susrele te vizije i stvarnost?
Život seoskog svećenika, koji sam ja upoznao prije četrdesetak godina, bio je miran, staložen, naš je svećenik imao vremena za sebe, za nas djecu kao i za odrasle. Bio je to život bez telefona, bez osobnog vozila, on je putovao autobusom. Sadašnja je situacija posve druga. Nakon društvenih promjena sam započeo svoj rad kao kapelan u Paksu, predavao sam u četiri škole, pripremao djecu za prvu pričest, ljudi su se slobodnije okretali prema crkvi, dobro je bilo sve to vidjeti i osjećati kako sam im potreban. Godinu dana sam bio kapelan u Seksardu, tamo mi je život postao još intenzivniji. Slijedeća lokacija, Gornji Martinci, gdje sam djelovao kao župnik iznenadila me svojim sporim tijekom, ali posla je bilo i previše, naime dobio sam šest naselja. Mene dragi Bog jako voli, sve su mi dosadašnje lokacije bile „preveč” dobre.
