Kada prevladava grijeh, poplavi i milost kako bi zavladala jednako žestoko kao i smrtni grijeh, no ona po Isus Kristu – misli su Sv. Pavla.
Obistinilo se to sedamdesetih godina XVII. stoljeća godine, kada je Marija Margareta Alacoque imala od 1673. g. do 1675. g. nekoliko viđenja Srca Isusova. U jednom od posljednjih koje se obično zove „veliko ukazanje”, a bilo je 16. lipnja 1675. g., u tijelovskoj osmini, Isus daje nalog za uvođenje blagdana Srca Isusova.
Momenat je to kada se vraća vjernički narod počecima tj. oltaru križa, Srcu Isusovom. Vratimo se korijenima – rekla bi današnja mladež, mi možemo to učiniti pomoću litanije Srca Isusova, djela sv. Gertrude djevice, kod nje se nalaze skoro svi nazivi o Isusovu Srcu, koji su sastavni dio litanije. Sveti Bernard u uzvišenim mislima slavi Isusovo Srce, koje je zaštita, utjeha i spasenje onima koji u njega vjeruju.
No vratimo se sv. Mariji Margareti Alacoque. U prvom ukazanju se Isus saginje s križa, iz njegovog Srca proizlaze zrake prema njoj i prema svima koji prihvate tajnu, i žive u skladu s njom. Kasnija ukazanja su slična onima koje i mi poznajemo, na koje smo i sami navikli. To su otvorene grudi, u njima Srce koje je toliko ljubavi imalo prema čovjeku. Margareta se mnogo borila dok se uz pomoć otaca isusovaca, prihvatilo i rasprostranilo štovanje Srca Isusova. Što moli i što obećaje Isus? Ljubav za ljubav, pokajanje, štovanje prvog petka i pobožnost velike devetnice.
«Tko želi naći utjehe u svojim teškim mukama, k Isusu neka pristupi k njegovu Srcu Presvetom.
O slavno vrelo ljubavi, Isus, Spasitelj premili. Ljubav Srca goruća, o živi zdenče milosti.»
Riječi su to pučke popijevke, a u njima duboka istina. Što dakle Isus obećaje? Malo se danas zna o 12 obećanja. To su, između ostalih, mir, pomirenje, utjeha, milost, milosrdnost, sloga i sklad u obiteljima, gdje se štuje Presveto Srce, te smrt uz posljednje sakramente, pogotovo onima koji obave tkzv. veliku devetnicu: ispovijed i pričest devet prvih petaka uzastopce.
Na lokacijama gdje djeluju isusovci, podignute su crkve, hramovi u čast Presvetom Srcu Isusovom. /Budimpešta, Pečuh, Mezőkövesd, Hódmezővásárhely, u Mađarskoj i u mnogim gradovima diljem svijeta./ Pečuška crkva zvana Pius postala je središnjom crkvom grada, kada su Pečuh prije Drugog svjetskog rata prikazali Srcu Isusovom. Tada je velika procesija krenula upravo od crkve sve do središnjeg trga Széchenyi, gdje je obavlje čin, a proslavljena je i njegova pedeseta obljetnica. Molitva prikazanja nalazi se u Belvaroškoj crkvi u Pečuhu, iznad oltara Srca Isusova. Krvca i voda koja protječe iz Presvetog Srca, opere sve pored čega prođe, do čega se dotakne, taj je momenat obrađen i u svima nama dobro poznatom filmu, Ben Huru.
Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti, (Mt 11, 28), obećao je dok je kročio zemljom. Brojne pučke popijevke i molitve nadahnute su upravo tim obećanjem, iz njih dopire beskrajna božja milost i ljubav.
Prihvatimo, dakle, taj poklon neizmjerne ljubavi, da možemo skupa biti s Njime i sa svima onima, koji su oprali svoju odjeću u krvi Jaganjčevoj.
Naslovni opat Sándor Lőrinc
Pečuh
