Svetac cijeloga svijeta

13. savjeta svetog Antuna

Izvrsni savjeti jednoga od najomiljenijih svetaca Katoličke Crkve, proglašenog svetim samo godinu dana nakon smrti!

  1. Kao što ptica ima dva krila, tako duša ima vjeru i nadu. Vjera se i nada odnose na nevidljive stvari, a iz vidljivih dižu se prema nevidljivima. No oni koji vjeruju samo riječju i koji svoju nadu stavljaju samo u sebe, svoje stvari i čovjeka, požudno teže za zemaljskim stvarima, na njima se zaustavljaju i samo u njima uživaju.
  2. U pokori su, kao u badema, tri dijela: gorka kora, čvrsta ljuska i slatko sjeme. Gorka kora označuje gorčinu pokore, čvrsta ljuska ustrajnost, a slatko sjeme nadu u oproštenje.
  3. Kao što je na rukama deset prstiju, tako ima deset vrsta šibanja, to jest trapljenja što ga moramo primjenjivati: odricanje od vlastite volje, uzdržavanje od jela i pića, stroga šutnja, bdijenje u molitvi, plač zbog grijeha, čitanje svetih knjiga, materijalni rad, velikodušno sudjelovanje u pomaganju bližnjemu, skromno odijevanje, preziranje sebe. S tih deset prstiju moramo prihvatiti bič i udarati se nemilosrdno jer ćemo u dan kazne koja će slomiti kosti, to jest našu oholost, postići milosrđe.
  4. Opaši se pojasom ispovijedi i podigni svoju odjeću kreposti da se ne uprlja svjetovnim stvarima ove zemlje. I nemoj željeti zadržavati se u obilju zemaljskih stvari u kojem su se mnogi izgubili, nego u jednostavnosti i tjesnacu siromaštva.
  5. O čovječe, koji često radiš prema prilikama, ugledaj se na pčele i nauči se mudrosti! Pčele ne idu od cvijeta do cvijeta preskočivši neke, već prema potrebi sabiru na jednom i vraćaju se u košnicu. Nemoj ni ti posvetiti pozornost mnogim riječima koje čuješ ili čitaš, niti napustiti neku misao da prijeđeš na drugu, kao što čine površni, koji neprestano prevrću po knjizi, slušaju razgovore i riječi te nikada ne postižu znanje. Prikupi od jednoga ono što ti treba i sok položi u košnicu pamćenja. Biljka koja se često presađuje, kaže neki filozof, ne postaje bujna.
  6. Kad bismo raspolagali i s mnogo vremena, trebali bismo ga upotrebljavati oprezno i štedljivo, piše filozof Seneka. Budući da nam je vrijeme ograničeno, što moramo činiti? Sine, računaj s vremenom kao sa svetom stvari.
  7. Neka nitko ne podcjenjuje vrijeme što ga je izgubio ispraznim brbljanjem. Vrijeme je, naime, dragocjeno i o njemu ovise dani spasenja. Osim toga, izrečena riječ se ne vraća, izgubljeno se vrijeme više ne može nadoknaditi. Neki kažu: “Pa valjda je slobodno razgovarati da prođe vrijeme.” Upotrijebi radije vrijeme što ti ga je Gospodin dao da zadobiješ oproštenje, zaslužiš milost, činiš pokoru i dođeš do slave!
  8. Stavimo se na zadnje mjesto. Zadnje je mjesto misao na smrt, i tko se na njoj zadrži, taj više ne teži za prvim mjestom. Sv. Jeronim kaže: “Lako će prezreti sve tko stalno ima na pameti da jednom mora umrijeti.” Idi, brate, i saberi se na tom mjestu, gledajući izdaleka i pozdravljajući nebeski Jeruzalem. Duboko uvjeren da si prolaznik i gost na zemlji, nećeš se nikome pretpostaviti, nego ćeš se smatrati nedostojinim od svih. I tada će ti Isus reći: “Prijatelju, pomakni se naviše; po poniznosti te priznajem svojim prijateljem.
  9. Slijedi me! – poziva Isus – jer ja poznem dobar put kojim ću te voditi. Samo je put poniznosti put mudrosti. Svaki drugi put je put ludosti, jer je put oholosti i propasti.
  10. U cvijetu zapažamo: ljepotu boja, draž miomirisa, nadu ploda. Tako u pravoj poniznosti postoji ljepota sveta života, draž dobra glasa i nada spasenja. Kao što se cvijet šireći miris ne kvari, tako se i istinski ponizan ne uznosi. Promatrajući cvijet, nadam se plodu: kada vidim istinski poniznoga, nadam se da će biti blažen u nebu.
  11. Oni koji se ne pouzdaju u sebe, nego u Gospodina koji je Bog nade, ponovno će zadobiti snagu da budu jaki u njemu i slabi pred svijetom. Stavit će krila dvostruke ljubavi, kojima će poput orlova letjeti prema nebu. Letjet će da zadobiju nagradu vječne radosti i neće se umoriti, jer onome koji ljubi ništa nije teško.
  12. Rasti i razvijaj se prema gore. Ne kao repa, koja se razvija pod zemljom, nego kao palma, koja se proteže u visine. Moraš biti kao lastavica koja se ne hrani na zemlji, nego kukce hvata leteći zrakom.
  13. Znaš li gdje ćeš naći ljepotu svoje duše? U ljubavi prema bližnjemu, kojega trebaš okrijepiti milodarom ljubavi, u tijelu i u duši.

Bitno.net