„ Sveti Ivo kresu kreše“

Ivanje slavimo 24. lipnja

Ivan je propovijedao da je blizu kraljevstvo Božje i pozivao ljude na obraćenje. Narod ga je cijenio kao sveca i mnogi su se pokajali za svoje grijehe i željeli da ih Ivan krsti. Bio je odjeven u haljinu od devine dlake, hranio se skakavcima i divljim medom. Kad su ga svećenici pitali tko je i zašto krsti, odgovorio je: „Ja nisam Krist. Ja vas krstim vodom, a za mnom dolazi onaj koji će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem“. Štovanje sv. Ivana Krstitelja počelo već od 4. st. Njemu je posvećena i poznata lateranska krstionica u Rimu. U Rimokatoličkoj Crkvi njegovo se rođenje slavi kao svetkovina 24. lipnja, a mučeništvo, nekad nazivano i Glavosjek sv. Ivana Krstitelja, kao spomendan 29. kolovoza.

Zaštitnik je pjevača, glazbenika, krojača, kožara, krznara, vunara, remenara, gostioničara, nožara, brusača, zatvorenika, osuđenih na smrt, uzgajivača ptica, oboljelih od epilepsije, krštenika, Malte, Jordana i velikog broja gradova širom svijeta.

Ivanjski krijes

Za Ivanjski krijes bile su uvijek velike pripreme. Palio se svake godine, no sada je „pao” u nedjelju pa je i prigoda bila daleko svečanija. Odrasli dečki navozili su gomilu granja, a i mi, djeca, smo se uključili u tu akciju. Jest da smo im samo smetali, no, kako nekome uskratiti užitak da i on nešto doprinese toj velikoj vatri.

Krijes je bio priređen na ledini kod križa. To je bila poveća poljana dovoljno udaljena od kuće da se izbjegne eventualna nezgoda. A noć je bila kao stvorena za krijes: tiha, topla, bez daška vjetra. Samo su se krijesnice rojile po zraku, a mi smo se, djeca, natjecali tko će ih više uhvatiti. Lipe su opojno mirisale, kao da i one žele doprinijeti nečim tom svečanom ugođaju.

Potaknuta suhim granjem lomača je u trenu planula i pretvorila se u ogromnu plamteću buktinju. Oko vatre stasali su mladići spremni da pokažu svoje junaštvo u preskakivanju vatre. Iz prikrajka su ih motrile djevojke i pogledima bodrile svoje izabranike.

Moj susjed Ivo, stasit crnomanjast momčina, bio je najhrabriji. Prvi se vinuo u plamteću buktinju. Svima je zastao dah, a kad je doskočio na drugu stranu vatre među ženskim svijetom začuo se uzdah olakšanja i divljenja. Ostali dečki nešto su oklijevali, zapravo čekali su da se vatra malo stihne. Tek kad je Ivo treći puta preskočio, pridružili su se i ostali.

To preskakivanje vatre najviše je impresioniralo nas, djecu. „Kad ću ja tako…”, pomislim, a iz maštanja me trgne nečiji glas:

– Dođi! – bio je to Ivan.

Uhvatio me u naručje i krenuo prema vatri. Neće valjda… Ma hoće, već je uzeo zalet i vinuo se u vatru. Uhvatio sam ga čvrsto za vrat. Pripijen uz razdrljena prsa osjetio sam miris muškog znoja koji je izbijao iz rutavih prsiju. Pripio sam se za Ivino tijelo kao mladunče šišmiša kad ga majka ponese sa sobom. Više se ne sjećam da li sam zatvorio oči ili sam plamen zaista vidio. Trajalo je to čitavu vječnost. Pakao, da, sigurno tako izgleda pakao. Vidio sam i Lucifera kako žari i pali i kako se cereka. Bili su tu i zmajevi kojima je iz ralja sukljao plamen. Čitava plejada onih strašnih likova iz bajki prodefilirala je pred mojim očima.

A onda me čvrsti doskok vratio u stvarnost. Preda mnom je bio zid ishićenih pogleda, užarenih djevojačkih očiju. Ne znam da li su ti pogledi bili upućeni meni ili Ivi, ali ja sam se osjećao kao da pripadaju meni. Bio sam strašno ponosan i mislio sam da svi pričaju samo o meni. Dok su moji prijatelji trčkarali u mrak s gorućim ugarcima, ja sam nijemo stajao i sve promatrao. Nikad zapravo ne znam što mi je bilo tada: da li sam bio tako sretan ili sam se ukočio od straha koji je tek kasnije naišao? Sjećam se da se dugo pjevalo i plesalo i da su mame stajale tamo negdje u mraku i budnim okom pratile ponašanje svojih kćeri. Žarko sam želio zahvaliti susjedu Ivi na tom jedinstvenom doživljaju, ali nisam mogao doprijeti do njega. Bio je u grupi mladića koji su veselo pjevali, potcikivali i plesali.

U stvari nikad mu se nisam zahvalio. Otišao je u rat i upao u jedan drugi pakao, kojeg nije uspio preskočiti. Zauvijek je ostavio kosti negdje na poljanama Bleiburga.

Martin Mihaldinec

Izvor: Đuro Franković Narodopis

Istaknuta slika: isusovo_krstenje_ivan_krstitelj-780×405

http://eivanec.com/24-lipnja-krscanski-svijet-danas-slavi-blagdan-svetog-ivana-krstitelja/