Sveti Stjepan kralj (20. kolovoza)

SVETI STJEPAN, prvi mađarski kralj (1000.–1038.) je pored Gospe zaštitnik Mađarske.

Jedna hrvatska pjesma u Gradišću kazuje da zaštićuje ugarski orsag. Štiti svoje Ugre. Nepoznati pučki pjesnik navodi o njemu da je Marii v tvojem žitku prik dal, / Ziz svetum korunom njoj si nas daroval…

U bogatoj vjerskoj tradiciji gradišćanskih Hrvata pored ove nabožne pjesme „Od Štefana kralja”, koju sakupljač pučkih i nabožnih pjesama Fran Kurelac bilježi u Kataleni (Szent Katalin, Katarein) postoje i druge. O Štefanu kralju srazmjerno puno ima pjesama u Pomurju i Međimurju.

Citirani gradišćanski stihovi zacijelo su prevedeni s mađarskog jezika. Na to nas podsjeća stih: Kadi si Štefan kralj, glej Ugar te želji. Ovaj stih jeistovjetan sa svojim mađarskim izvornikom: Hol vagy, István király, téged magyar kíván. Duhovna je pjesma čak i ritmično podudarna s mađarskim originalom i ispjevana u istom metru. Ova se nabožna pjesma i danas pjeva u crkvi u podravskom Lukovišću za vrijeme blagdana svetka Štefan kralja, tj. na Kraljevo, ali u mađarskom izvorniku.

Navodi se da je Ugarska lípa svítla zvezda, / Ka s’ bila va našem orsagu vesela? No sjaj države bi se trebao ponovno vratiti. Na njezinom čelu i nadalaje se nalazi Stjepan kralj. čak i nakon svoje smrti. Idealizirana je to slika o svetom kralju. Stihovi opisuju i svetu desnicu Stjepana kralja. No on postaje svetac za vrijeme vladavine svetog Ladislava I. (1077.–1095.). Ladislav naime1083. godine, kralju Stjepanu, njegovom sinu knezu Imri (ili Imbri) te biskupu Gellértu utemeljuje kult.

Sveta desnica kralja Stjepana se i danas, za vrijeme državnog i crkvenog blagdana 20. kolovoza, nosi u svečanoj procesiji u Budimpešti.

U stihovima Ugarska poistovjećuje se s predivnim vrtom. Taj vrt zove se Panonija. Vrt iziskuje njegu. Njega ‘e polivala divica Maria, / Nut kršćanska vera onda ‘e lípo cvala, / Al sad škurina jur na nju napala. U toj tami vjernik u vrtu traži Stjepana kralja. Ovozemaljski vrt asocira na rajski vrt. U raju se veselo živi. Upravo kao i za vrijeme prvog mađarskog kralja, kada Veselo je živil vás líp Ugarski svít, / Al sad je nastal jedan turoban hip. Za „turobno”, tj. žalosno stanje krivo je i širenje krive vere (podrazumijeva se protestantizam). Naprotiv nade ima. Panonija će poput rožice rumene ponovno procvjetati. Vjernik u to polaže svu svoju nadu. Pjesnik ne skriva u bolje sutra svoje uvjerenje. Ufanje nas batriva te i Mariu, / Kot va našu mater vsakda najverniju: / Ar si nas Marii v tvojem žitku prik dal, / Ziz svetum korunum njoj si nas daroval.

Popijevku donosimo u cjelosti.

Od Štefana kralja

Oh kadi si Ugarska lípa svítla zvezda,

Ka s’ bila va našem orsagu vesela?

Kadi si Štefan kralj, glej Ugar te želji,

Turoban va srdcu sad pred tobum stoji.

S tebe se spomina, toči suze nujno,

Vsa Ugarska zemlja spomina te željno,

Cvatuće prelípo tvoje svete ruke,

S kimi jesi branil nas turobne Ugre.

Prelípi vrtalj bil glasna Panonia,

Njega ’e polivala dívica Maria.

Nut kršćanska vera onda ’e lípo cvala,

Ali sad škurina jur na nju napala.

Oh kdi si Štefan kralj ti va lípom vrtlu?

Nut veselo ’e živil človik v tvojem žitku,

Veselo je živil vás líp Ugarski svít,

Ali sad je nastal jedan turoban hip.

Čuda se premina, vsakojačke fele,

Vsporilo se je med nas kruto krive vere,

Rožica rumena, lípa Panonia,

Budi nam na pomoć Štefan i Maria.

Tebi se tužimo mi sad tvoja dítca,

Obrni se ti k nam, pokaž tvoj’ga lica.

Oglej se Štefan kralj na ’t Ugarski orsag.

Nut milo se moli i tebi ’zruča sad.

Ufanje nas batri va te i Mariu,

Kot va našu mater vsakda najverniju:

Ar si nas Marii v tvojem žitku prík dal,

Ziz svetum korunum njoj si nas daroval.

Hvala otcu bogu, sinu presvetomu,

Takajše i duhu, svetom Štefanu;

Komu budi hvala od vsih nestanoma,

Sado ino vsakdar na vse vik’ vekoma.

Zapisao Fran KURELAC

Dekan Martin Meršić u suradnji sa župnikom (farnikom) Štefanom Horvathom u molitveniku Kruh nebeski donosi popijevke (jačke) Za našu hrvatsku braću u Ugarskoj.

Na dan svetog Šetafana kralja

 

1. O gde si Ugarske presvitla zvezdica,

Kraljevstva našega potpor ino dika?

O gde si Štefan kralj, preslavni poglavar?

Za tobom plakat se ne prestane Ugar.

2. Kad na te misli on, spade mu suzica,

Ar polje smače mu nerodna rosica.

Njegova desna mu jur mukne va boju.

Na srci teško mu j’, lica od suz goru.

3. Cvatući lip vrtljac bila j’ Panonija,

Koga j’ poljivala Mat Diva Marija;

Kršćanske vjere cvijet svagdar ju kinčio bio;

Nut i prik njega j’ sve škur oblak zamračio.

4. Kot žalosni sini k tebi zdihavamo,

Od tebe pomoći dobit se ufamo.

Glej, kako tlaču nas preteške nevolje!

Tvojoj tužnoj dici sprosi čase bolje.

5. Oglej se Štefan kralj na naš turobni dom.

Spomeni se da j’ bio tvoj dragi orsag on.

Obrani, prosimo, ugrasko kraljevstvo,

I blagoslov sprosi na ubogo ljudstvo.

6. Čuj, kako željno te Ugar danas zove,

Za pomoć v nemoći s doline suzne ve.

Očuvaj od zla nas, da naš orsag lipi

Va svetom miru sad sunašce vijek kripi.

7. Kot te je zaživa orsag ljubio negda,

Narod vas tako te proslavi i sada; zazi-

Vajuć te sad, o Sveti Štefane;

Iz neba bud otac naše domovine.

8. Nam ufanje si ti i Majka Marija,

Ka j’ nam postavljena od tebe patrona;

Ar njoj si, Štefan kralj, kad si va žitku bio,

Orsag i korunu pod obrambu zručio.

 

U narednoj gradišćanskoj pjesmi i opjevan je život Stjepana kralja.

 

 

1. Raduj se kršćanska Ugrov kraljevina,

Ka dan svetiš danas najvećega Sina:

Utemeljitelja, vjere branitelja god kralja Štefana,

Svoga apoštola, ki sve hvale j’ vridan, ar Bog j’ zvišio sam.

2. Procvao je lipi cvijet Gejzin preslavni sin,

Pobožnoj Šarolti javljen va čudnom sni.

Stari jur dugu dob, moliju za porod

i Gejza većputi se Bogu potužio, ča nij

svoje žene vido blagoslovne.

3. Ali s neba pride, po drugom vrimenu,

posao, ki Gejzovu obratit zna ženu. On

veli Šarolti: „Sina ćeš prijeti, Štefan ćeš

njega zvati, on drag će mi nastat; izvišen

bit će kralj prik velikih zemalj.”

4. Kraljevstvo veliko Štefan kad je posjeo,

na širenje vjere je križ va ruke zeo.

Dozove duhovne, stavi biškupije. Pra-

vično je vladao, orsag vrlo ravnao, hranio

uboge sve, branio sirotice.

5. Za ov hvalevridni apoštolski posao,

Silvestar papa je korunu mu poslao, ali od

Jezuša dana mu j’ još lipša. Š njom kinčen

je postao, da b’ kralj svevik ostao, da b’

jakom desnicom, branio vjeru i dom.

Pjesme pomurskih Hrvata o Svetom Stjepanu kralju

Zaladski Hrvati u Sumartonu također su sačuvali duhovnu popijevku o Svetom Stjepanu. U pjesmi je slavna domovina Panonija u kojoj, prema stihovima, kralj Stjepan I. utemeljuje vjerska središta tako i u Ostrogonu (Esztergom). Mađarska vojska je pod njegovim vodstvom uspješno odolijevala napadima zavojevača. Borba Stjepana kralja uspoređuje i izjednačuje se s borbom između Krista i odmetnutog anđela Lucifera.

Na kraju pjesme pojavljuje se lik mučenika Stjepana, prvog apostola koji je kamenovan.

Popevka o Štefanu kralju

 

Srečna Panonia, slavna domovina

Štefana kak velike vredne dike

Kinč imaš estergomski

Lep mađarski varaš

Z koga ov svet izhađa.

Veseluje vmerti vu kralevsnoj vojski

Veselo da junaki i soldati svojega kralja vide

Kada ide pred njimi, gotov za njeg vumerti.

Serce nim se kala gledeči na kralja svojega

Da harcuje i vojuje merlivo za družino

Domovino batrivo vumerti ne miluje.

Ko je srčeneši i kralju verneši

Svojemo nema mira nig zedira

Ognjeno protivnika nevaluje

Serčenu čis pogine ne mara.

Da bi Nazarenski Jezuš kral židovski

Boja bil proti vrago i orsagom njegovem

prot jun taro Lucifero njegvomo i njegovem šeregom.

 

Stavil kapitana pod sobom Štefana pervoga.

Da vojuje nemiluje vumerti proti vraga i orsaga

Jalnomu gledeč kralja svojega.

Da bi vre vujuval i dosta harcuval

Ov junak nagnoli su, vudrili su na njega protivniki

Nazlobniki s kamenjem da ga ovak skončajo.

Kazivala Marija RODEK, Sumartin

Zabilježio Đuro FRANKOVIĆ

Uloga franjevaca u širenju kulta kralja Svetogh Stjepana

Franjevac O. Marijan Jaić je u svom popularnom molitveniku Vijenac tiskao duhovnu pjesmu o svetom Stjepanu, kralju mađarskom.

Stihovi ove boguljubne pjesme nas vode u doba neznaboštva tj. poganstva u Mađara. Za vrijeme vladavine Stjepana I. (bio je knez Ugarske između 997.–1000., a kasnije je 38 godina kraljevao) Mađari prihvaćaju kršćanstvo. Time u isto vrijeme utemeljuje se i feudalni državni sustav.

U molitvi se spominje da je on sin kneza „Gejze”. Čedo poče rasti kada, kriepošću se sasta tada, / Boga on bo ljubi vazda, svakolika koji vlada. / Isukrsta on štovaše, tielo koje uze naše; / Sve razkošje njem bijaše, Evangjelje što nam kaže.

Kralj Stjepan I. širio je kršćanstvo, Isusov zakon, U Madjarskoj gdje je bio, doklegod je on živio.

U ovoj se duhovnoj pjesmi navodi i ime drugog mađarskog kralja Salamuna (1057.–1074.). Salamun je na priliku, Bogu dao jeste diku, / Crkvi još i crkveniku, čineč dobra svome viku. / Crkvenike poglavite, crkvu koji svetu kite, / On postavi kano štite, i temelje poglavite.

Kralj Stjepan postaje slavan i poštovan. Pjesnikovim riječima opisano: Isus ga je okrunio, slavom viečnjom napunio, / Komu vazda jest služio, dok na svietu jeste bio.

Završni stihovi traže od vjernika štovanje sveca Stjepana, prvog mađarskog kralja, Kralja za nas najvišjega koji postaje posrednik između čovjeka i Boga.

 

Pjesma o sv. Stjepanu kralju Madjarskom

 

Sveg iz srdca hvali Boga, neznaboštva poslje tvoga,

    Kraljevino Madjarskoga, okoliša prejakoga.

2. Ti jer si ozdravljena, križem svetim nakićena,

    Put na pravi izvedena, pravom vjerom presvjetljena.

3. I jer zakon tebi svanu, na blaženu tvoju stranu.

    Hvalu daj uzmnožanu, svakom tvom u viećanju,

4. Hvalu rekoh Bogu predaj, svetca glavnog tvog neprestaj,

    Štovat, njemu veće pjevaj, sveti i blažen na(š) običaj.

5. On od Gejze otca izhodi, koji prije neg se rodi,

    Objavljenja u prigodi, nazvan bješe Stjepan ovdi.

6. Rodici mu to objavi, crkva odmah koga slavi.

    Sve kada no kralj nas pravi, po rodjenju svom ozdravi.

7. Čedo poče rasti kada, s kriepošću se sasta tada,

    Boga on bo ljubi vazda, svakolika koji vlada.

8. Isukrsta on štovaše, tielo koji uze naše;

   Sve razkošje njem bijaše, Evangjelje što nam kaže.

9. Isus mu je omilio, kog je zakon razširio,

    U Madjarskoj gdje je bio, doklegod je on živio.

10. Salamuna na priliku, Bogu dao jeste diku,

    Crkvi još i crkveniku, čineć dobra svomu viku.

11. Crkvenike poglavite, crkvu koji svetu kite,

    On postavi kano štite, i temelje poglavite.

12. Dar od Boga sebi dani činio je uzmnožani;

    Slavu zato medj obrani, Stjepan steče poštovani.

13. Isus ga je okrunio, slavom viečnjom napunio,

    Komu vazda jest služio, dok na svietu jeste bio.

14. Štujmo dakle vazda njega, iz poniznog srdca svega.

    Kralja za nas najvišnjega, da on moli viečnjega.

 

U Donjaku grada Baje se 20. kolovoza održava tradicionalno proštenje.

Štefan kralj se slavi i u podravskim Martincima. Nekada je u ovom selu neki mještatin igrao ulogu svetog kralja.

   

„Roreru so doneli na glavu krunu, spremali ga u krasno odelo i doveli mu belog konja kojeg so još prvlje jednog dana na Mrtvici prali nek bude još čisteji i beleji.

Uranje celo selo je krenilo u Cretić pod raste. Napravo je išo Štefan kralj na belom konju. U Cretiću bi pevali i igrali kolo. Kasnije je bio fudbol. Uveče je bio bal sve do jutra.”

Blagdan je ujedno i praznik novog kruha.

U Mohaču se dio prvog svježeg kruha daje psima i mačkama.

Prema legendi Gospod Bog je zbog ljudske zlobe htio pšenicu sa zemlje potrti, i to onu čija je cijela stabljika bila jedan klas. Petar je tada iznenada rukom uhvatio gornji dio klasa te je molio Isusa da barem psima i mačkama ostavi nešto za hranu. 

Priredio: Đuro Franaković

Kip Svetog Stjepana, mađarskoga kralja u potonjskoj crkvi sninio je Akoš Kolar.