SVETO PISMO

Propovijed vlč. Gabriela Barića u Pečuhu 29. rujna 2013. g.

Braćo i sestre u Kristu!

Svakoga dana jedemo kruha, a od tristo šezdeset i pet dana izaberemo samo jedan dan, da bismo zahvalili za kruh i da bismo ga slavili. Djeca svakoga dana uživaju u majčinoj ljubavi i brizi, no ipak samo jednoga dana u godini želimo svjesni biti svega dobroga koje proizlazi iz majčina srca, kada obavljaju  svoj majčinski poziv.

Isto tako se ponaša naša Crkva na današnju nedjelju. Tijekom cijele godine hrani svoju djecu kruhom Bibilje, jača im vjeru i ljubav u Boga, a jedino danas želi u svečane okvire staviti i skrenuti nam pozornost na njene izuzetne vrednote.

Svi mi znamo da se Biblija nalazi na izuzetnom mjestu u knjigoizdavaštvu svijeta, u ljudskoj knjižnici. To priznaju i oni koji je ne čitaju okom vjere. Nije dakle čudo što mnogi pitaju, u čemu se krije čar Biblije, čemu može zahvaliti svjetski uspjeh?

Odgovor na  ovo pitanje je jednostavan ali i fantastičan, jer Biblija nije samo ljudska riječ upućena ljudima, nije samo ljudski vrisak, ljudska povijest, nego i Božja riječ, te Božja povijest. Točnije, Biblija je Božja riječ upućena čovjeku. Nije to literarno djelo nastalo od prirodnog nadahnuća, nego je dijete Božjeg šapata. Tojest Bog koristi Svetoga pisca, da oblikuje njegovu poruku prema čovjeku. Uz pomoć djelovanja Svetoga Duha, a to je garancija da će Božja riječ biti napisana bez najmanje pogreške. To ne znači da Sveto pismo odgovara prirodoslovnom razmišljanju, nego da se ne kaže ništa što odudara od Božje volje na polju vjere i morala.

Dobro je znati  kako pojedine knjige Biblije imaju različite književne rodove. Dobro je znati, kakav da imamo pristup prema tim knjigama. Naprimjer, mnogo se ljudi udalji od Boga jer ne shvaćaju opis stvaranja svijeta, priču Adama i Eve. I ne radi se uistinu o priči nego o tumačenju s namjerom edukacije. Bog na prvim stranicama Svetoga Pisma želi podučavati     i pokazati pravi smjer pogleda na život.

Znači, svijet nije postao sam od sebe, netko je taj svijet trebao isplanirati, jer takva vrsta uređenosti nije mogla postati sama od sebe, nju je morao netko izmisliti i stvoriti. A taj netko je Bog, on je stvorio ovaj svijet i održava ga svojom neizmjernom ljubavi.  Sveto Pismo ne želi dati prirodoslovni opis nastanka svijeta, nego želi izraziti da postoji Bog koji je radi nas, nama stvorio ovaj divni svijet.  Sveto Pismo ne želi izraziti način nego činjenicu da nismo slučajan nuzproizvod nego Božja bića koja imaju dušu i tijelo, koja se razlikuju od ostalih živih bića, jer zahvaljujući besmrtnoj duši, ličimo na Boga.

Biblija se može čitati na više načina. Kao štivo lijepe književnosti, kao pustolovna događanja židovskoga naroda, kao povjesni izvor znanstvenog istraživanja vjere. No nama, ljudima koji vjeruju, potrebno ju je čitati kao Riječ Božju, kao poruku Božju.  Ukoliko je čitamo iz duše tada nas uvijek opominje, čovječe, promijeni svoj život.

Draga braćo i sestre, ako je hladno i bez osjećaja uzmemo u ruke, nećemo primjetiti njenu praktičnost i učinkovitost. Biblija je djelo koje nikada ne gubi na svježini, nikada neće izgubiti svoju aktualnost. A zbog čega, pitate se. Jer joj je tema vječiti problemi čovjeka, ona ne negira život. Nije slučajno što Sv. Augustin veli: Biblija je ogledalo, pokazuje stvarnost bez svakog uljepšavanja.

Vrlo je dakle važno da imamo svoju Bibliju, pa molim sve one koji je još nemaju, neka je nabave. Ali to još nije dovoljno, ne može  ona biti knjiga više na našoj polici. Ne možemo reći da nemamo vremena čitati Bibliju. Stavimo ruku na srce i upitajmo se: koliko imamo vremena posvetiti se gledanju televizije, da se samo deseti dio toga vremena posveti čitanju Svetoga Pisma, to bi već bilo vrlo dobro. Kako je lijepo u onim obiteljima gdje prije spavanja djeca skupa sa roditeljima čitaju iz Svetoga Pisma. Ukoliko si tako nešto ne možemo priuštiti, pročitajmo barem za sebe po neku misao da dobijemo dnevni putokaz za svoju dušu

Jedan je istočni redovnik rekao: Ja siromah Serafim, dnevno čitam Bibliju. U ponedjeljak evanđelje po Mateju, u utorak po  Marku, u srijedu po Luki, u četvrtak pak po Ivanu. U petak čitam Djela apostolska, u subotu njihove poslanice. Dakle ne prođe mi ni jedan dan bez čitanja Evanđelja. Božja riječ mi osvježava dušu i jača tijelo.

Mislim da ne možemo mimoići pitanje, da li je pouzdano Sveto Pismo?

Pojedine knjige Svetoga Pisma napisane su prije tri tisuće godina, a i novije su napisane prije dvije tisuće godina. Pitanje je, nije li se nakon tolikih prevođenja mijenjao tekst Bibilje?

Sredinom prošlog stoljeća je njemački znanstvenik Tischendorf  vršio je svoja istraživanja u manastiru  Svete Katarine na sinejskoj gori. Jednoga jutra kada je doručkovao u kuhinji, jedan je redovnik potpirivao vatru i ložio je sa starim spisima i starim pergamenima. Znanstvenik je primjetio da se radi o vrijednim spisima, uzeo je iz ruku redovnika listove i vidio da je to prijepis Svetoga Pisma iz 4-og stoljeća. Ako usporedimo taj tekst sa današnjim, vidimo da je isti, dakle, za vrijeme prevođenja nije se mijenjao, nego se poštivala Božja poruka.

Draga braćo i sestre!

Sveto pismo nije dovoljno samo čitati nego treba i živjeti po njemu.To je u stvari nota koju moramo odsvirati našim životima. To je veliko pitanje, vidi li se po mojem životu da ja čitam i živim Božju riječ. Netko je jednom rekao, kršćani bi morali tako živjeti, kada bi nestali svi primjeri Biblije na svijetu, da se Biblija po njihovom životu može ponovo napisati. Kada bi se po mom životu pisalo Sveto Pismo, ne bi li bilo u njemu neistinitih redaka, budući da ne pratim svakodnevno Isusa , koji je živio život po Svetom Pismu.

Nastojimo svakog dana čitati, svakog dana živjeti Riječ Božju, koja želi oblikovati naš život po primjeru Isusa Krista.  Amen.

Na slici vlč. Gabriel kod Snježne Gospe. Snimio Akoš Kolar

 

Comments are closed.