Uskrsni običaji Hrvata u Mađarskoj

U Petrovom Selu u Gradišću na Vazan, u nedilju ujtro rano su muži išli u gorice, na brig oganj naložit, što je značilo da se Kristuš gori stal

U bunjevačkoj Čikeriji na prvi dan Uskrsa, ujutru rano išlo se je moliti kod križa:

Tamo gdje je Sili stanovao, to su onda tako išli da bez riči, ni bilo slobodno divanit, već molit Boga, Očenaš, Zdravo Mariju. Viš’ puta smo mi zaspali, svakako je bilo. Do uj’tru u tri sata pola četiri baćo ‘el mama idu pa nas budu. Ne divanit, već samo drmnu. Onda se trgnemo, ustanemo što prija, pa se obučemo, p’onda ‘ajd’ baćom i mamom. Malo molimo putom, kleknemo pod križ, p’onda ‘ajd’ natrag, al’ isto tako šutećki. Dok sad dođemo kući ded’ umivat se. Mama pripravu ručak, no onda ručamo. Posli legnemo, šta ćemo još tako rano…

                   * baćo – otac; ’el – jer; divanit (turc.) – govoriti: prija – prije

Šokci u Santovu ujutro na Uskrs idu na groblje. Iduću putom i vraćajući se kući nije slobodno govoriti već samo moliti i pjevati. Svatko na grobu svojih preminulih bližnjih pripali svijeću. Pretpostavlja se plamen dovodi u vezu s nekadašnjom vatrom koja se palila na Veliku subotu, odnosno od svjetla uskrsne svijeće. U nedjelju, tj. prvi dan Uskrsa pravi su vjernici u zoru odlazili na kalvariju moliti se u čast Kristova uskrsnuća.

       Odrasli su u Olasu obišli kumove, nosili im šiflike ili medene kolače te šarena jaja.

       U Pomurskim hrvatskim selima postoji običaj darivanja.

Pisanice so donesli krsna kuma sakome na veliki Vuzem, komaj smo čakali, onda nesu donesle ne znam kakve dare, donesli so pantleka, al ropčeca, ak so nam donesli vankoša, onda je to već bil jako veliki dar. Negda so na Vuzem donesli halije ko je išel na prvu pričest.

*komaj – što; pantlek (hung.) – traka; ropčec – rupčić, maramica; vankoš (hung.) – jastuk; halije – ruho, haljine

       U Olasu na Uskrs nije se išlo u drugo selo u goste. Na prvi dan nije se držala ni igranka, već na drugi dan, kao i u Kukinju.

       U Petrovom Selu:

Na Vazmeni pondiljak, uvečer su daržali parvi bal po postu. U naše vrime su matere otpeljale divičice u bal, kuje oš nisu imale mladuženju. Matere su sele k stolon, pak su gledale, gdo će njevu kćer istancat. A divojke su u krug stale i tako su čekale, kad će je dičaki odnes u tanac. Bilo je i takovi divičic kuje su u sramoti ostale, kuje nijedni dičak ni odnesal u tanac, pak su vsu noć stale.

                   *mladuženja – ženik, mladoženja; divičice djevojčice; dičaki – dječaci; kuje – koje; vsu – cijelu

      

U Olasu na drugi dan Uskrsa, ako je vrijeme bilo lijepo i ugodno, poslije podne odlazilo se na planinu u podrumove, odnosno išla je cijela obitelj u goste.

       U Petrovom Selu navečer na uskrsni ponedjeljak održan je plesnjak (bal). Nekada je bio običaj da su majke pratile svoje neudate kćerke na bal. Majke su sjele kod stola i cijelu večer pomno pratile koji će momak zaprositi njihovu kćerku na ples. Djevojke su stale u krug i čekale prosce za ples. Bilo je i takvih djevojaka koje cijelu noć nitko nije tražio za ples, pa su ostale u sramoti i morale stajati cijelu noć.

      Đuro Franković

 

Comments are closed.