Silvestrovo je blagdan pape SVETOG SILVESTRA (314.–335.), čiji kult u pučkoj tradiciji Hrvata u Mađarskoj nije naročito očuvan, vjerojatno zbog kultičko-liturgijske bliskosti božićnih blagdana. Silvestrovo mohački Šokci nazivaju stari Badnjak, Bunjevci svr godine, santovački Šokci Silvestrovo, podravski Hrvati Silvester, u nekim naseljima u Pomurju Staro leto i Silvester, u gradišćanskom Petrovom Selu Staro leto. Blagdanska imena Nove godine u brojnim su govorima antonimna blagdanskim imenima Stare godine.
Tako se npr. u mnogim gradišćanskohrvatskim govorima, sukladno imenu Staro lieto, rabi ime Novo lieto, dok je u karaševskohrvatskim govorima ime Nova godina u skladu s ostvarajem Stara godina. Ime Nova godina rabi se u govorima šokačkih Hrvata (npr. u Olasu u mađarskom dijelu Baranje) koji pripadaju starom štokavskom slavonskom dijalektu te u novoštokavskim ikavskim govorima bunjevačkih Hrvata (npr. u Čavolju i Čikeriji u mađarskom dijelu Bačke). U kajkavskom govoru pomurskih Hrvata u Sumartonu rabi se ime Mlado leto. U većini gradišćanskohrvatskih govora koji pripadaju srednjočakavskom dijalektu rabe inačice Novo / Nuovo lieto. S druge strane, u štokavskim govorima Rupišća i Bandola u južnom Gradišću u Austriji rabi se ikavizam Novo lito, a isto tako i u štokavskom-čakavskom gradišćanskohrvatskom govoru Petrova Sela u Mađarskoj. U katoličkoj se tradiciji uobičajeno slavi osmi dan svih većih blagdana, pa se tako i blagdan Nove godine među inim slavi i kao osmina Božića. Valja ipak naglasiti da je ime Mali Božić za blagdan Nove godine u hrvatskim govorima vrlo rijetko, a može se npr. čuti u govorima bunjevačkih Hrvata, pokraj imena Mlado lito, a također i u govorima bošnjačkih Hrvata u mađarskom dijelu Baranje koji rabe ime Mladi Božić. U oba je slučaja riječ o štokavskim govorima jer bunjevački govori pripadaju novoštokavskom ikavskom dijalektu štokavskoga narječja, a govori bošnjačkih Hrvata u Mađarskoj arhaičnom štokavskom istočnobosanskom dijalektu štokavskoga narječja. U gradišćanskohrvatskim govorima susreću inačice (Svieti) Silviestar, Silviester, Silviestr, Silviestrova i sl. U govoru Hrvatskoga Groba u Slovačkoj kao blagdansko je ime ustaljen genitivni oblik Silvestra. Naravno gradišćanskohrvatskim je govorima najvećim dijelom svojstveno ime Staro lieto, rjeđe Staro leto (npr. u Bajngrobu u Austriji), odnosno u štokavskim selima Staro lito. U bunjevačkih Hrvata koji rabe imena Svr’godište i Svr’godina. Ta su imena etimologijski povezana s riječju vrh koja je praslavenskoga podrijetla, a iz nje je izvedena riječ svrha u značenju ‘kraj, konac’, tj. s vrha znači s kraja. Iz istoga je korijena nastalo i ime Završena godina koje se za oznaku istoga dana rabi u karaševskohrvatskom selu Ravniku u Rumunjskoj. Osobito je zanimljiv ostvaraj u šokačkih Hrvata u Mohaču u Mađarskoj koji Staru godinu nazivaju Stari Badnjak jer je taj dan u sukladnom odnosu prema Novoj godini (koja je osmina Božića) kao Badnjak prema Božiću, navodi Sanja Vulić, čiji se podaci iz Mađarske temelje na sakupljanjima i aurora ovoga teksta, kao i na osobnima. Staro leto zvano još i Silvester u pomurskom Serdahelu znači dan kada se svatko oprašta od Stare godine. Uveče mještani idu k misi, gdje pop pročita štatistiku tj. statističke podatke u svezi rođenja, svatova, umiranja u selu. U gostionici veseli se do jutra. Sigetski Hrvati na Silvester pod stol stavili su sijeno, a na Božić slamu. U Santovu to je bio posebni veseli dan. Prije podne se odmaralo i za objed kuhala kokoš. Vjeruju da će kokoš „žačeprkati” staru godinu i sve što je u njoj bilo loše. Poslije podne svatko se priprema na opraštanje Stare godine i na doček Nove godine. Naravno ni taj dan nije mogao proći bez održavanja bala. Još prije podne u crkvi služi se misa zahvalnica. Na misi župnik pročita statističke podatke, koliko ih je umrlo u selu i koliko je rođeno djece. Silvestrovo se naziva u čavoljskih Bunjevaca svr’ godine, a taj se dan smatra polupraznikom, kada se radilo samo oko kuće. Oproštaj od Stare godine započinje s održavanjem večernje.
Odabrao: Đuro Franković
