Župnik Ladislav Bačmai

„Naše gore list”

TOM_699211Rođen je 29. prosinca 1965. godine u Šeljinu (mađ. Sellye, Županija Baranja) i odrastao u susjednom hrvatskom selu Starinu (mađ. Drávasztára). Osnovnu školu pohađao je u Starinu a Benediktantsku gimnaziju u Đuru (Győr).

Po završetku gimnazije kod pečuškog biskupa Józsefa Cserhátija prijavio se da želi postati svećenikom te ga biskup šalje u đurski Seminarij. Prije nastavka školovanja odslužio je godinu i pola vojni rok u Marcaliju. Nakon toga nastavlja od pet i pola godišnji studij na Visokoj teološkoj školi i Seminaru. Za dijakona je posvećen 1990. a naredne godine za svećenika.

Svoj svećenički poziv, kao kapelan, počinje u Pakšu, gdje boravi dvije godine. Poslije toga godinu dana svećenički poziv obavlja u Seksaru (Szekszárd).

Pečuški biskup Mihály Mayer 1994. godine, kako sam navodi u svojem životopisu, šalje ga među svoj narod, za župnika u podravske Martince (Felsőszentmárton), gdje mu pripadaju šest hrvatskih naselja: Lukovišće (Lakócsa), Potonja (Potony), Novo Selo (Tótújfalu), Brlobaš (Szentborbás) i Križevci (Drávakeresztúr), koja naselja pastorira i ugodno se osjeća među svojima. U Martincima svakog drugog dana u tjednu i svake druge nedjelje služio je svetu misu na hrvatskom jeziku, dok u drugim naseljima prema želji mještana.

I među podravskim hrvatskim vjernicima pojavila se potreba za hrvatskim molitvenicima te je velečasni Ladislav Bačmai na temelju ranijih molitvenika i pjesmarica, kao i svojih pribilježenih hrvatskih molitva u podravskom puku, sastavio i izdao dva molitvenika Kraljice mira (Pečuh, 2002.) i Kraljica krunice (Pečuh, 2003.) zajedno sa Milicom Klaić Tarađijom.

            Godine 2003. biskup Mayer ponovno ga vraća u Seksar, gdje i danas obavlja svoju svećeničku dužnost. U školi predaje vjeronauk, godišnje organizira hodočašća katiličkih vjernika u Međugorje. Voli boraviti među ljudima, podijeliti s njima svoje slobodno vrijeme, odlaziti na priredbe, balove, igrati bilijar, reks, kartati se i plivati, naime, kako kazuje, da ljudi na taj način kroz njega osjećaju Božju ljubav.

Đuro Franković