Nekada je bio običaj da se kroz čitavo Došašće u misama zornicama s Marijom čekao Božić. Danas crkva želi da, nas barem ona dovede svome Djetetu koje dolazi k nama.
Marija je živjela svoj normalni život u Nazaretu, kad njoj se ukazao Gabrijel anđeo Gospodnji, i navijestio joj da će roditi sina Božjeg.
Evo, Marija ima jednu tajnu koju ne može nikom kazati, nitko njoj ne bi vjeroao, zato ide u pohode Elizabeti koja će je razumjeti. Marija je svojim pohodom donijela pravi Božić Elizabetinoj kući.
Marija nam može biti uzor u poniznosti. Kod samoga svog pohoda Elizabeti ona je pokazala najdivniji primjer poniznosti. Kada je postala majkom samoga Boga, došla je Elizabeti da joj bude sluškinjom. A kad Elizabeta slavi Mariju kao Majku svoga gospodina, Marija to ne može slušati, nego slavu upućuje prema Bogu. Ona od svog srca zapjeva slavu Božju:-Veliča duša moja Gospodina! Tako se Marija pokazala pravom učiteljicom poniznosti.
Božić je također blagdan poniznosti. Božić je blagdan poniznoga Boga.Veliki Bog postao je maleni Bog, Božić. Sišao je s nebesa. Ne samo da je sišao postavši čovjekom, nego je postao siromahom. Stoga Božić uistinu može slaviti onaj čovjek, koji bi htio biti ponizan. Samo malene duše mogu s pastirima ući u betelehemsku štalu. U katedralu rođenja u Betlehemu može se ući samo, ako se čovjek sagne glavu, ponizno.
Na Božić su anđeli navijestili pastirima veliku radost. Božić je postao blagdanom radosti. Kako pjeva naš narod u božićnim slavlju:-Veselje ti navješćujem, puče krščanski, jerbo se Kralj u Betlemu rodi nebeski!
Božić je blagdan radosti. Javljam vam veliku radost koja će biti svem narodu. To je Božićna poruka cijelome svijetu. K Elizabeti Marija je donijela u svom krilu još nevidljiv izvor svake radosti, donjela je svoje Božansko Djetešce. S Isusom je donjela radost malom Ivanu i njegovoj majci. Marija i dandans sa sobom nosi taj isti izvor radosti. Gdje je Marija, tamo će biti i Isus. Marija je zora, a sa zorom dolazi sunce. Gdje je Isus tamo je i njegova radost.
Božić je blagdan mira. Mir judima na zemlji. U miru, u pola noći, u tišini samotne štalice Bog je došao na našu zemlju.
Ni danas ne možemo doživjeti pravi Božić bez mira u svom srcu. Mir u srcu pravi je božićni anđeo, koji daje čovjeku doživjeti Božić.
Prije nekoliko godina bio sam u Svetoj Zemlji, tako i u Betlehemu, u Bazilici rodjena, slavili smo misu blizu onoga mjesta, gdje se Isus mali porodio na ovaj svijet.
Tamo sam reako vjernicima, prije dvije tisuće godina Židovi nisu primili Isusa, Mariju i svetog Josipa. Mi smo uvjereni, da smo onda živjeli, mi bismo ih sigurno primili u naš dom.
Prije trideset godina jedan pisac je zvao telefone silne obitelji i župne urede i rekao je, da on se zove Josipom, rodila mu žena Marija, i sad su je izdali iz bolnice sa djetetom. Nema ih kamo odnijeti, dal i bi im mogli dati konak dok nađe odgovarajući stan. Nitko ih nije htio primiti, neki su obećali novac, drugi su rekli da odu u Hotel, a račun će im platiti, no većina je reklia, nažalost nemaju mjesta za njih.
Je li bismo mi pustili u naš dom nekog, tko nema gdje spavati? Ili bismo mu kazali:- Gubi se ispred naših vrata! Za tebe nema mjesta u našem životu!
Evo Crkva nam poslala našu Majku Mariju, da nam donese Božić. Pozovimo je mi sami k sebi, neka i nas nauči biti poniznima, smirenima i radosna srca.Tada ćemo zaista proslaviti Božić, jer ćemo ga istinski doživjeti. A to će biti početak i uvod našeg vječnog Božića. Amen.
Ladislav Bačmai
župnik
