Sveti Martin, biskup u Toursu u Francuskoj u srednjem vijeku bio je jedan od najomiljenijih svetaca.
Sveti Martin patron je Gradišća, Županije Željezne i Željezne dijeceze. On je po cijelom svijetu zaštitnik bezbrojnim samostanima, župama i crkvama. Jedan je od velikih svetaca Crkve. On je bio prvi nemučenik koga su počeli štovati kao sveca.
Sveti Martin je rođen u Sambotelu, u rimskoj Savariji u Panoniji negdje oko 316., a umro je 397. u Francuskoj. Postaje svecem odlukom crkvenoga sabora (sinode) u Trnavi 1611. godine. U srednjem vijeku mu se razvio kult koji je s vremenom zaboravljen.
Blagdan ovog sveca Hrvati u Gradišću nazivaju svijeti Mertin, a u drugim krajevima sveti Martin. Blagdan se još naziva Martinje (Podravina, Pomurje) i Mertinja (Gradišće). Kod Hrvata ime Martin bilo je popularno.
U Bunjevaca je od imena Martin izvedeno prezime: Martinović, u podravskom Lukovišću je djelovao župnik Martinković, rodom iz Mohača. Ime ovog sveca nose i neka hrvatska naselja u Mađarskoj: Semartin (bivše naselje Alsószentmárton u Baranji, danas tamo stanuju samo Romi), Martinci (Felsőszentmárton u Podravini), Sumarton (Tótszentmárton u Pomurju).
Tragovi kulta Svetoga Martina naziru se u naseljima koja nose njegovo ime. Primjerice, on je još od srednjega vijeka patron Martinaca u Podravini, Sumartona u Zali od 1496., Semartina u Baranji, ispod Šikloša. U Koljnofu je patron crkve od 1797., kao i Plajgora, te Unde (1750.), uz to patron je i brojnim hrvatskim naseljima u austrijskom Gradišću. U županiji Šomođ crkve u naseljima: Fonyód (1749.), Polány (kapela), Taška (u srednjem vijeku) nose ime Svetoga Martina.
U nekim se našim naseljima na njegov blagdan održava proštenje (proščenja, bučure).
Na oltarnim je slikama obično prikazivan kao vojnik na konju bijelcu, koji sabljom siječe svoj mantil na dva jednaka dijela te jednu polovicu daje prosjaku. U naznačenim mjestima se toga dana održava proštenje. Dan sveca se slavi kao blagdan, poglavito u onim naseljima gdje je on patron mjesne crkve, zaštitnik sela i mještana. Mate Meršić u molitveniku Kruh nebeski donosi duhovnu pjesmu (jačku):
Svetomu Martinu
1. Vi vjerniki posluhnite sad, ča vam ja
hoću najper dat. Vojak Martin patron
zibran, da kako j’ on nastao kršćan.
Vojak Martin…
2. U zimi puše vetar ljut, ziz snigom
pokrt vas je put. Uz put sidi pol gol pro-
sjak, od zime drhće siroćak. Uz put…
3. Jedan konjanik, mlad Rimljan, na
gradsku lesu jaše van. Kumaj zagleda ga
prosjak, jur k njemu šalje nujni glas.
Kumaj…
4. „Plemić viteski, gospon moj, ne znaj
uza me mimo pojt. O daj golomu ča
ublić, od zime morat ću umrit!” O daj…
5. Martin stoji nek hip jedan, jur spukne
meč iz toka van. Razdilja š njim črljeni
plašt: „Pokrij se š njim, ostavi plač.”
Razdilja…
6. Konjiću pak da ostruge, dostigne vred
tovaruše. Upravlja svoj vojnički red na
plašt si on ne misli već. Upravlja…
7. Va slatkom snu dojduću noć, poišće
njega čudni gost. Sam Jezuš on stoji pred
njim, pokrt plašćem odriženim. Sam
Jezuš…
8. S veseljem gleda viteza, i plašt držeć
posveti ga „S ovim oblikao me j’ plašćem,
Martin još nek katekumen.” „S ovim…”
9. I vred Martin ostavi meč, cesaru služit
neće već, vojuje se za božji raj, Sin Bog
nastane njemu Kralj. Vojuje se…
U podravskim Martincima se toga dana održava proštenje (bučura) i sveta misa. U crkvi se uz pratnju orgulja čuju i ove pjesme:
Zapjevajmo pjesmu novu
Nek se diže slava Bogu.
Zdravo budi, Martine,
Liječi tvoje sinove.
Bolne duše, ljute rane,
Tješiš duše rasplakane,
Zdravo budi, Martine,
Liječi naše tuge.
Kazivao Jozo SILOVIĆ, kantor
Zabilježila Jelka GREGEŠ
Sveti Martin u Mađarskoj rodio se,
U prvici ko poganin hranio se,
Al posle bogoznanac on postade,
U kršćanskoj vjeri svetoj i ostade.
Sad je svemogućeg Boga mili sluga,
Milosrdnost čudnovata i prilika,
Nema druga da pomogne prosjaka,
Zadužbine dade komad svoga plašta.
Kazivao Jozo SILOVIĆ, kantor
Zabilježila Jelka GREGEŠ
Hrvati u Sumartonu pjevaju:
Sveti Martin biskup rođen Sombathelo
Posluhnite malo njegovo življenjo
Viteski su bili njegvi roditelji
Če prem nesu bili nit vu pravoj veri.
Konstantina cara vojvoda je postal
Vu latinskoj zemlji mesto oca svoga.
Lublene soldate on je opominal
Če prem kaštigati oblast je on imel.
Kada ovak jednoj z vojskom putovaše
V antionski varoš s konjom on dojaše
Najde siromaka vu snegu gologa
U mečom odrezal je njemo plašča svoga.
Ovako je toga siromaka pokril
Kak pismo tolmači da je to sam Bog bil.
Ar mu se je skazal Jezuš pervoj noči
Pak mu reče: Martin, ti si sluga Božji.
Potlam se je vojska bila respustila
Želja k Bogu vleče svetoga Martina.
Lepo on za službo zafali cesaru
Isto pre cesaru to ne bilo drago.
V osemnajstem leti v našu cirkvu ide
Suprot volje otca kersta na se prime
Hilarian biskup ga za redovnika
Postavil je da bo Bogu vekša dika.
Potlam kad je sveti Martin mesnik postal
Obernul je ljudi v pravu veru dosta.
Zbog ove kreposti njega za biskupa
Postavili jesu vsi med sobom skupa.
Ali ne se zato sveti Martim štimal
Da biskupsku čast i oblast on je imal.
Vnoge siromake k sebi je postavil
Zpuščenike več krat pobožno je pazil.
Kazivala Marija RODEK, Sumarton
Zabilježio Đuro FRANKOVIĆ
Ne samo da se na imendan ovog sveca osvježi duh pjevanjem duhovnih pjesama u crkvi, nego tada treba okrijepiti i tijelo. U gradišćanskoj Kemlji su pastiri toga dana održavali tradicionalno proštenje jer su do tog dana čuvali stoku na pašnjacima, te se ona više do proljeća nije tjerala na pašu.
Pastiri u gradišćanskoj Undi toga dana ophode seoske kuće noseći svežanj pruća od breze, darujući domaćinima šibu. Šibe su bile velike. Na vrhu prutića su ostavljali 8 do 10 grančica s lišćem. Donje krajeve šiba su zaoblili, te su ih držali u zatvorenoj prostoriji da ih ne oprži mraz, tj. da s vrhova ne otpadne lišće.
U predvečerje blagdana svetoga Martina su pastiri obišli cijelo selo nazdravljajući (bienčali su):
Hvaljen budi, Jezuš Kristuš!
Ovo sam vam donesal sfietoga Martina šibu,
Da vam Buog udili sriću.
Kuliko praščićef i tielac
Kod je na kići lišćic!
Zabilježio Ivan Horvat
U Plajgoru su zadnja dva reda izmijenjena, a glase ovako:
Kuliko kićica, tuliko tielčićev,
Kuliko lipšćica, tuliko praščićev.
Hvaljen budi, Jezuš Kristuš!
Zabilježio Ivan Horvat
Vlasnik stoke je iz svežnja izvukao jednu šibu. Pastiru je darovao litru vina i jedan tzv. martinjski kolač, u Plajgoru još i jedan kruh. U Prisiki su kolač davali drugi dan, kad je pastir izgonio stoku. U svakoj je kući domaćin pogostio pastira i njegovo društvo, jer pastir nije sam mogao nositi toliko šiba i skupljati dobrovoljne priloge. Na svoj je ophod po selu obično sa sobom poveo i članove obitelji. Šibu koju je domaćin (gospodar) izabrao brižno je spremio i čuvao. Domaćini su tom šibom ujutro iz dvorišta izgonili krave i svinje, i uvečer ih dočekali njome. Prema vjerovanju takva šiba donosi sreću. Nakon godinu dana, kada je pastir donio novu šibu, od stare su šibe napravili bičalicu.
Pastiri u Budžaku (Županija Šomođ) vlasnicima stoke daju prutiće uz kazivanje čestitke. U jutarnjim satima ophode dobra i iz svežnja izvuku šibu kojom izudaraju stoku kako bi cijele godine bila zdrava. Gazda spremi šibu i čuva ju dok stoka ne bude istjerana na pašu.
Svetac je u srednjovjekovnoj Mađarskoj slovio kao patron stoke.
Prema vjerovanju gradišćanskih Hrvata, Sv. Martin stiže jednom na bijelom, a drugi put na crnom konju, što bi značilo da na Martinje može biti snijega, a može biti i lijepo vrijeme.
Zaladski i podravski Hrvati kazuju: Sveti Martin na belcu stiže, odnosno Marten ne belco dojaše!, što znači da može padati i snijeg. Toga dana se mošt pretvori u vino: Sveti Marten okrsti vino, kazuje se u Serdahelu. Narod se svetomu Martinu ovako zahvaljuje: Hvalen bode Jezuš Kristuš. U Bužaku totski Hrvati zapažaju: Ako je kost guske na Martinje bijela, bit će zimi snijega, odnosno: Ako je guska na Martinje na ledu, na Božić bit će na blatu.
Đuro Franković
Slika: cvetkovic.net
