Sadrži razne molitve, dijelove svete mise, križni put
U djetinjstvu naših starih, pa i današnjih sedamdesdeto-, osamdesetogodišnjaka molitvena knjiga bila je dragocjena rijetkost u obiteljima. Mogla se nabaviti u svetištima kamo se hodočastilo, eventualno kod svećenika, a kad je netko preminuo, s njime, /s njom pokopao se i molitvenik. Naravno znale su se mnoge molitve napamet, mogle su se naučiti slušajući svetu misu, moleći krunicu, sudjelovajući večernjama ili nekoj drugoj molitvenoj pobožnosti. Ipak žene i djevojka su nosile k misi molitvenike prekrivene izvezenom ili otkanom maramkom, maramicom, ili su ih stavljale u prigodne, tkanene torbice. Već kako je zahtijevalo svečano, za misu određeno ruho, nošnja.
Molitvenici sadrže raze molitve, molitve za datu osobu, njenu obitelj, molitve koje se mole ujutro, uvečer, prije i poslije jela itd. Tu su i molitve u kojima se traži zagovor Majke Božje, svetaca, a otkada se mise održavaju na narodnom jeziku, / AI nakon Drugog vatikanskog sabora, a cijela se misa na narodnom jeziku mogla početi slaviti 1968./ u molitvenicima je objavljen i red svete mise s narodom. Kao dodatak, molitvenik obično sadrži i izbor najpoznatijih liturgijskih pjesama za sve dijelove mise. Molitvenici od sastavljača dobiju popularno ime, naslov, primjerice Kruh Nebeski, Gospodin moj i Bog moj, Izvor utjehe, Kraljica krunice, Živa ruža, Ja sam s vama, Pjevajte Gospodinu itd.
Autori obično napišu i predgovor za izdanje.
„Naša je želja da ovaj molitvenik pripomogne vjernicima da porastu u ljubavi prema Presvetom Srcu Isusovu”.Srce Isusovo spasenje naše Marija Bistrica, 1998.
„Ovaj molitvenik mali je doprinos tome (širenju pobožnosti Srcu Isusovu), a vaša molitva i zauzet kršćanski život zalog su da se to širenje nikad neće prekinuti. Srce Isusovo donijelo vam svoj blagoslov, utjehu i snagu Duha Svetoga. Budite i vi apostoli Božjega Srca u Crkvi i u svijetu.” U znaku Srca, Zagreb, 2006.
„Ova pjesmarica ima novi naslov: KRALJICA KRUNICE. Neka vam ovaj naslov uvijek bude znak da krunicu molimo srcem, kako u crkvi tako i u obitelji. Hvala lijepa vjernicima u Martincima što prije svake mise izmole krunicu.” U Pečuhu, 2003.g. Ladislav Bačmai župnik.
„I ako se moliš, ako pjevaš, ako se čuje tvoj glas, tada i tvoj maternji jezik živi, raste, razvija se. To je „asnđeoski jezik”i zato se nemoj stidit zbog njega, nego nauči tvoju kćerku, tvog sina, tvoju obitelj da svi govore hrvatski. Naša vjera, naš maternji jezik , ovo nam najveće blago na ovome svijetu. Čuvaj to blago…” Živa ruža, u Pečuhu, 1990. g. Dr. István Kneip, biskupski direkto
Tekst Milica Klaić Tarađija
Foto: Akoš Kolar
