Sveta MargaritaKult mađarskih svetaca u Hrvatskoj, tako i na ugarskim prostorima, bio je ustrojen i njihov imendan se slavio, ustvari bio je to blagdan.
Sveta Margarita (Margit) Ugarska i zaštitnicu Mađarske i Mađarskog naroda, rođena u Klisu kraj Splita 1241. godine bila je kćer mađarsko-hrvatskog kralja Bele IV. koji se ispred tatarske najezde sa svojom obitelji sklonio u Dalmaciji.
U jačanju kulta mađarskih svetaca imali su nemalu ulugo i redovnici i svjetovno svećenstvo. Franjevac Marijan Jaić u svom popularnom molitveniku Vijencu donosi stihove o svetoj Margariti Kortonki, opisujući njezin život: čineći pokornička djela i djela milosrđa. Prema Jaiću djevica Margarita se zaredi i uzima redovničku odoru svetog Franje, te čini pokoru, ne želeći se udati zab izabranog „ljubovnika” te po srednjovjekovnoj praksi redovito sama sebe muči, na što nas upućuju stihovi pjesme „tielo oštrim opravlja”, o vrat stavlja konopac, spava na zemlji, za uzglavlje joj služi kamen, redovito se bičuje, plače, ustvari u svojstvu Isusove zaručnice čini pokoru i na koncu dospije u raj. Ova svetica među ljudima uživa ugled, jer u nebu moli oproštaj za ljudske grijehe.
U Kortonu, u Kortonu sestro i brate griešniku!
U Kortonu vidit onu, od pokore priliku
Ah! svi skupa Margaritu, u pokori glasovitu,
nekasnimo sliediti.(…)
Otac franjevac Marijan Jaić u svom popularnom molitveniku Vijenac, koji je doživio popriličan broj izdanja, ovako završava svoje stihove:
Sad svi dakle o griešnici, Margaritu poznajte,
I vi uz nju pokornici, službu joj svi pridajte.
Moli za nas o čestita svetosti:
Da Spasitelj blaga svieta, i nam griehe oprosti. Amen.
U svoj kajkavskoj pjesamarici kantor i učitelj Ivan Horvat zapisao je pjesmu u Martincima, gdje mjesna župa („fara”) slavi blagdan sv. Margarite od koje ovisi rodnost polja i vinograda, a kuda tog dana hodočeste mnogi iz obližnjih naselja u sjevernim krajevima Hrvatske.
Od S. Margarete
Kak veselo i ljubljeno imam vam povedati;
Drago ljudstvo sim zpravljeno, da morete razmeti,
Od Device Margarete ku ste došli molit sim,
Na oltaru koja cvete čujte kaj vam ja povem.
Kad bi anda Telo njeno dogologa izsekli,
Pervo vendar neg zbog vere bi njoj glavu odsekli,
Sam Bog z Neba njoj obeče ki nju budu molili,
Margareta ako reče pomoč budu dobili.
Anda Margarita Sveta tebi se izručamo,
Naše polje, i gorice tebi preporučamo,
Imaj ruku ti zverhu njih ter nje čuvaj vsaki čas,
A po smerti pako naše vu nebo zapeljaj nas.
Naj se diči Slavna Fara z Margaritum Martinska,
Koja ovu kapelicu njoj postavlja odveka,
Margarita anda sveta zprosi blagoslov nam vsem,
Izprosi nam dobra leta, da dojdemo večkrat sim.
Naši su šokački Hrvati u Minjorodu u Baranji sačuvali predaju o kamenom stupu koji je podignut na brežuljku između Kemena i Minjoroda. Šokci i Nijemci kip nazivaju Markret. Predaja govori o tome kakomje svetica nogom zgazila glavu „aždaje”.
Naš živalj kazuje da je nekoć neka rođakinja Petera Martina, njemačkog gazde, koji je podigao kip, na tom mjestu čuvala stado te ju je progutao šarkanj (aždaja, zmija). (Naši Hrvati vjeruju da šarkanj ima zmijsku glavu, a krila su mu kao u šišmiša i da leti. Tamo gdje se pojavi uzrokuje tuču.)
Ivica Leutić iznosi o njoj: „Margarita, postavši oduševljena učenica Križa, posve je zaboravila kraljevsku kuću. Njezin je duh tako cvao poučljivošću i poslušnošću da su je sestre okruživale nježnom ljubavlju. Prema isusu Kristu i Bogorodici Djevici njegovala je anđeosku pobožnost, koja je nadilazila njezinu dob; odlikovala se plemenitim ponašanjem i ljepotom duše. Stoga je njezin otac, da bi sebi i svome kraljevstvu sigurnije i uspješnije privukao božansku pomoć, na jednom otočiću na Dunavu sagradio samostan na čast bl. Djevice Marije, i u nj, uz sestre redovnice, smjestio i svoju kćerku Margaritu.
Margarita je triput odbila ponuđene zaruke i s punom slobodom odgovorila da želi očuvati djevičanstvo, obećano Gospodinu Isusu.”
istaknuta slika: www.tudásháló.hu
Đuro Franković
