„Draga braćo i sestre!
1. Srdačno vas pozdravljam u radosti Božića. Hvala vam što mi svojim čitanjem ovoga pisma dopuštate doći na prag vašega života, biti izravnije prisutan u vašim obiteljima te podijeliti s vama ozračje vašega doma i osjećaje s kojima dijelimo iskustvo ovogodišnje proslave Rođenja Gospodinova.
Otajstvo Kristova rođenja, slavlje Božića i cijelo božićno vrijeme govori o Riječi koja je postala Tijelom. Utjelovljena Riječ je utjelovljeno Božje milosrđe. Kršćanstvo ne živi tek kao ideja, nego kao konkretnost u kojoj je prisutan Emanuel – Bog s nama. U njegovu je imenu sigurnost Božje blizine i istina da se milosrđe živi u susretu s ljudima.
Nalazimo se u Svetoj godini Izvanrednoga jubileja milosrđa koja je započela 8. prosinca 2015. godine, na svetkovinu Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije. Tog je dana papa Franjo u Rimu na Vatikanskoj bazilici otvorio Vrata milosrđa. Potom na Treću nedjelju došašća, 13. prosinca 2015. godine, u prvostolnicama biskupija diljem svijeta, otvorena su Vrata milosrđa. To je učinjeno i u zagrebačkoj katedrali te u drugim izabranim jubilejskim crkvama. Vrata milosrđa ostat će otvorena tijekom Svete godine, kako bi svaki koji kroz njih uđe mogao iskusiti ljubav Boga koji tješi, koji oprašta i daje nadu.
2. Vrijeme došašća i vrijeme Božića na više nas načina povezuje s vratima. Vrata su znak doma, prepoznavanja, iščekivanja; vrata su slika nadanja, dolaska, sigurnosti; vrata su stvarnost koja obuhvaća: sjećanja i povratke, oslonce u dvojbama sadašnjosti i ciljeve našega hoda usmjerenoga prema budućnosti.
Vrata nas podsjećaju na naše obitelji, naše susjede i prijatelje, naše sugrađane, te na vrijednosti koje izgrađujemo i međusobno dijelimo. Ona nas potiču na velikodušnost da ih ne zatvorimo pred drugima koji traže našu dobrotu, kao i na hrabrost da pokucamo na tuđa vrata tražeći oproštenje.
Vrata, s jedne strane, izražavaju granicu, a s druge pak strane ulaz i izlaz iz nekoga prostora. Ulaženje i izlaženje predstavljaju ono vjersko iskustvo koje živi mogućnost pristupanja Božjemu otajstvu i ostajanje u njegovoj uzvišenoj prisutnosti, kao i izlaženje iz toga prostora, kako bi se drugima ponijela blagodat Božje dobrote.
Vrata milosrđa privlače nas da prođemo kroz njih oslobođeni od sebičnosti, navezanosti i opterećenosti grijesima koji nam priječe put do istinske radosti. Takvim pogledom trebamo gledati Vrata milosrđa, ulazna vrata na katedrali i na izabranim crkvama koje nas pozivaju na milost Jubileja.
Posebno bih volio da ovoga Božića primijetimo Isusa koji dolazi i kuca na vrata našega srca i da tijekom započete Svete godine milosrđa živimo blizinu Boga Oca, koji nam po spasonosnoj prisutnosti Isusa Krista i snagom Duha Svetoga daruje oproštenje i mir. Duhovnu snagu Vrata milosrđa može osjetiti samo onaj koji Isusu širom otvori vrata svoga srca.
3. Papa Franjo je svoju bulu najave Jubileja naslovio: Lice milosrđa. Lice nije samo prva i površna pojavnost kojom susrećemo drugoga, nego je i odraz nutarnjega gibanja, skupljanja i iskazivanja osjećaja. No, ne zaboravimo da je lice »sredstvo milosrđa«. Milosrdnim licem govorimo, prihvaćamo, suosjećamo; ono posjeduje široku lepezu izražajnosti kojom se naši životi stapaju sa životima bližnjih. Milosrdno je lice suprotnost svemu što potiče sukobe i produbljuje patnju, suprotnost odvraćanju lica i okretanju glave, suprotnost nebrizi, ravnodušnosti, skrivanju.
Milosrđe je, dakle, način promatranja i razmatranja čovjeka; ono je dar koji mijenja pogled na drugoga. Prije negoli milosrđe postane moralnim činom, ono pokreće dušu tako da bližnjega vidi u svjetlu onoga pogleda po kojemu je Bog oblikovao čovjeka prije čovjekova grijeha, prije udaljavanja od Boga. Iskazano milosrđe, djelo ljubavi, vraća čovjeka izvoru i obnavlja slomljenu sliku. Onaj tko je milosrdan prepoznaje da postoji dublja solidarnost među ljudima koja je istinitija od bilo kojega grijeha. I upravo taj ulazak milosrđa u nemilosrdnost našega života pokazuje djelotvornu snagu Božjega milosrđa.
Milosrđe ispunja cijeloga čovjeka. Ono je sveobuhvatno iskustvo, jer je plod Božje ljubavi. Upravo zbog toga sadrži snagu rađanja, kao najvećega otajstva. Po milosrđu možemo imati iskustvo novoga rođenja, jer se po milosrđu čovjeka vraća u puninu života. Milosrđe je ne samo duhovno osjećanje, ono je i tjelesno iskustvo. Zbog toga su milosrdni ljudi, pred teškim nepravdama i zlostavljanjima, i sami potreseni do dna bića.
4. U povijesti Crkve zauzimanje za bližnje, oblikovano u tjelesna i duhovna djela milosrđa, postalo je kršćanskim načinom razmišljanja i ostvarivanja brige prema slabima u našoj sredini. Milosrđe omogućuje rast i dozrijevanje naših međusobnih odnosa, od osobnih osjećaja koji prerastaju u zajednička stajališta pa sve do velikih društvenih projekata koji nadilaze granice prostora i vremena.
Bez milosrđa nije moguće razumjeti Objavu, kao ni Božji savez s ljudima. Bez Božjega milosrđa proročki navještaji ostaju nerazumljivima, kao i evanđeoske poruke te životi svetih. Bez kršćanskoga milosrđa nejasna je cijela europska kultura; nerazumljiva su zalaganja na području skrbi za siromašne i ugrožene, sustavi odgoja i obrazovanja, velebna djela znanosti i umjetnosti. Milosrđe je u prošlosti bilo vezivno tkivo naše civilizacije, a tu snagu, bez ikakve sumnje, ima i danas. Zato smo ga pozvani iznova otkrivati u ovoj Svetoj godini te – živeći kao vjernici – ponuditi ga drugima, na dobro cijeloga hrvatskoga društva.
Kao što Crkva neprestano upozorava, poteškoće s kojima se suočavamo, a koje su nazvane krizom, sa svojim inačicama u gospodarstvu, politici i kulturi, izrasle su na korijenu krize vrijednosti, etike i morala. Poteškoće se rađaju i postaju većima ondje gdje nedostaje milosrđa, a ondje gdje je ono prisutno naizgled nemoguće postaje stvarnost.
5. Evanđeoski navještaji o Kristovu rođenju obiluju upravo naglascima koji pokazuju kako naizgled nemoguće postaje stvarnost. U njima vidimo snažno suprotstavljena stajališta koja ili primjećuju ili ne primjećuju dobro; ili čine ili ne čine dobro. Sebičnost i strah vlastodržaca imaju suprotnost u velikodušnosti i radosti pastira. Želja za uklanjanjem života kao opasnosti naišla je na zaštitu Nerođenoga te na čežnju i divljenje Rođenomu. Neprihvaćanje i zatvorena vrata u svratištu preobraženi su u otvorenost neba nad betlehemskim poljima. Zaslijepljenost i mržnja u lažnoj sigurnosti morala je ustuknuti pred svjetlom ljubavi koja je u pjesmu uključila nebo i zemlju.
Milosrđe čisti pogled, zauzima se za pravednost te je, snagom vjere, nadilazi i daje joj novo značenje. Ljudsko milosrđe je i klica i rast i plod, izrastao na Božjem milosrđu. Tako se spojila slava na visinama i mir na zemlji koji se širi milosrđem Božjih miljenika koji su prihvatili istinu Isusova dolaska.
Danas, pred velikim pitanjima koja se tiču naše domovine i cijeloga svijeta, osjećamo kolika je važnost vjere, prožete ljubavlju i milosrđem. Bez vjere koja izvire iz Boga i njegove ljubavi i koja je usmjerena prema vječnomu, vrijednosti zemaljskoga i ljudskoga u neprestanoj su opasnosti da budu sebično iskorištavane. Bog uvijek zna izvući dobro iz zla, jer Bog želi da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine (usp. 1 Tim 2, 4). Samo vjera i Božje milosrđe spašava čovjeka i ne dopušta da zlo donese konačnu pobjedu.
6. Braćo i sestre, molim za sve nas da trajno čeznemo za susretima s Bogom i da ne zaboravimo da smo ljubljeni. Naš vjernički život crpi snagu iz iskustva Božje blizine i nježnosti. U ovom se Božićnom vremenu za to pruža puno prilika. Njegova je Riječ više od ispisanih zapovijedi i moralnih obveza; ona je nježni Glas koji prelama ljudsku samoću i tvrdoću srca, pozivajući nas da odgovorimo – milosrđem.
Biti kršćanin i biti milosrdan istoznačnice su koje daju do znanja da kršćani ne žive sebi, nego Bogu, i to ljubeći svoje bližnje. Milosrđe je drugo ime za onu jedinu zapovijed o ljubavi prema Bogu i bližnjima, u koju je Isus sažeo sve proročke navještaje i starozavjetne zapovijedi (usp. Mt 7, 12).
Isus nas poziva da budemo milosrdni kao nebeski Otac. To možemo samo u susretu s ljudima s kojima živimo. Najprije valja otkriti vrijednost njihova postojanja i blizine; vidjeti gdje smo zatvorili oči i okrenuli lice od njih; gdje smo zaboravili da milosrđe vraća radost.
7. Dragi vjernici, živimo milosne dane koji nam po Božjem milosrđu pružaju novu nadu. Dok kao Crkva molimo za svoje obraćenje i za milost preporoda, pozivam svakoga od vas da se usudite prihvatiti poziv ovoga Jubileja. Započnimo od najbližih, od obitelji.
Zašto ne biste kao obitelj: očevi i majke s djecom, djedovi i bake, pošli zajedno na hodočašće do neke jubilejske crkve, ispovjedili se, živjeli radost pomirenja s Bogom i međusobno, čiste duše i dubljih osjećaja proslavili Gospodina u euharistiji, molitvom i dobrim djelima primili dar oprosta za žive i za pokojne? Zašto ne biste kao supružnici ili kao zaručnici učvrstili svoju ljubav u ovoj godini te, pročišćeni od sjene grijeha, bili snažniji za razne kušnje? Zašto ti, mladiću i djevojko, ne biste pokušali otkriti svoj put s Bogom? Mogućnost za prve korake pruža nam se već sada, o Božiću. Ma koliko skromno, pripravimo kutak u svom domu za molitvu pred Djetetom u jaslicama. Nastojmo svjetlom vjere rasvijetliti tamne kutke života oko sebe, u našoj obitelji, u župnoj zajednici i domovini.
Milosrđe nosi sa sobom maštovitost koja nas ne prepušta malodušju. Ono je Božji dar za koji molimo. Ono se tiče osobnih života. Ono je također temelj i vrelo novosti u ostvarivanju društvene pravednosti i u izgradnji zajedništva.
Bog je po Mariji, Majci milosrđa, došao na svijet. Molimo Presvetu Bogorodicu Mariju da nas ne odbije, nego da svrne svoj pogled na nas i zagovara nas u svim potrebama. S pouzdanjem se preporučujmo pomoći blaženoga Alojzija Stepinca, koji je odraz Lica milosrđa u suvremenoj povijesti hrvatskoga naroda.
Neka vas blagoslovi i život vam obasja Lice milosrdnoga Boga!
Sretan Božić! Želim vam svakim Božjim blagoslovom ispunjene sve dane nove 2016. godine.
