Sastavljač katoličkih kalendara
Rođen je u Udvaru (Pécsudvard), 9. ožujka 1916. godine u siromašnoj obitelji. Školu, I.-VI. razred završio je u rodnom mjestu, gimnaziju Pius u Pečuhu, gdje je maturirao lipnja 1936., odakle se upisuje na teologiju u tom gradu. Ovdje je posvećen za svećnika 15. lipnja 1941. Posvetio ga je pečuški biskup Ferenc Virág. Naredne nedjelje je Mišo Bošnjak u Egraku (Egerág) održao svoju prvu svetu misu (primiciju). Nakon toga odlazi na dvomjesečni tečaj za vojne kapelane u Kadetskoj školi Zrinski u Pečuhu. Prvo je namještenje dobio u podravskom Bogdašinu (Bogdása), gdje ostaje do kraja travnja 1942. godine. Premješten je u Garčin (Görcsöny). Iste godine u rujnu u Branjin Vrh, a od ožujka 1943. kao sasmostalni svećenik djeluje u Podolju. Ovdje ostaje sve dok ga nisu patrizani sa ostalim mađarskim službenicima, krajem travnja 1945., vratili u matičnu zemlju.
Kao kapelan službovao je u raznim naseljima Baranjske županije, uostalom 1945. u Olasu. Od rujna iste godine u Semartinu (Alsószentmárton), gdje služi kao svećenik. Položio je ispit za župnika (sinodalisa) rujna 1946. Put ga vodi u Mečku (Erdősmecske) kolovoza 1951. godine, te 1. rujna u podravsko Martince (Felőszentmárton). Martinačku župu preuzima 1. rujna od župnika u Bogdašinu, Kálmána Herényija, dekana povjerenika. Martinački kapelan dr. János Csőgl tada prelazi za kapelana u Olas.
Velečasni Mišo Bošnjak sve do svoje smrti bio je župnik u Martincima. U ovim naseljim svete mise služio je na hrvatskom i mađarskom jeziku. Govorio je četiri jezika: hrvatski, mađarski, njemački i latinski.
Izdaje Kalendar presveta srca Isusova 1947.
Urednik kalendara nazive za mjesece rabi po staroj praksi hrvatskih molitvenika i kalendara u kojima su označena imena mjeseci a nadnevci na hrvatskom i latinskom jeziku, npr. siječan(j) – januar itd. Bez iznimke svi su u ovom kalendaru tiskani prilozi, i poneki stihovi, izričito katoličkog ozračja, koji šire stoljetni nauk Crkve. Međutim, uvijek su kratko oblikovani, ravnajući se tako prema istrajnosti koncentracije običnog čovjeka.
Velečasni Bošnjak pobrinuo se da svojim čitateljima osim kraćih proznih tekstova ponudi i stihove da bi mogli i vizualno što više usvojiti i zapamtiti od učenja Crkve, zato u tu svrhu objavljuje pjesmu Pred jaslicama, no ide i dalje, naime bio je svjestan i primijene metodičkih postupaka, tj. da kršćansko učenje valja uprizoriti i u poslovici.
Gaji domoljublje prema domovini Mađarskoj, stoga će u izdanju objaviti popriličan broj Petőfijevih stihova u prijevodu Béle Horvátha. S obzirom da širi pismenost na hrvatskom jeziku stoga ga istovremeno s pravom možemo smatrati i hrvatskim rodoljubom.
Kao urednik, Mišo Bošnjak uspio je spojiti kršćanske krajeve, naime u kalendar unio je najviša dostignuća ove vrste hrvatskog pjesništva, istodobno on je prvi koji je na svojevrstan način rehabilitirao pjesnika Branka Klarića, naime u Hrvatskoj dugi niz godina bio je prešućivan, marginaliziran i potpuno izvan kritičke recepcije.
Urednik Kalendara presveta Srca Isusova, Mišo Bošnjak, pozornost usredotočuje i na odgoj djece te nije mu promaklo da hrvatski živalj na selu mora i sâm prosvjećivati i podučavati. Na kraju kalendara donosi poslovice. Njegovi bivši župljani iz Semartina i u današnje dane pomno čuvaju ovo skromno i brižno uređeno izdanje, tiskano u Pečuhu na 70 stranica.
Umro je u Martincima 25. siječnja 1976. godine. Pokopan je u mjesnom groblju gdje mu je na križu, kao i njegove majke, hrvatski ispisano ime.
Đuro Franković
