Apostoli nisu usamljeni čekali dolazak Duha Svetoga..
nego, kako Sveto Pismo piše, s Isusovom Majkom, Marijom su bili u istrajnoj molitvi.
Tako bismo morali i mi čekati milosti Duha Svetoga, kako su to činili apostoli i Marija.
Moramo i mi biti istrajni u molitvi. Ne zaboravimo, da su oni, nakon uzašašća Isusova devet dana čekali dolazak Duha Svetoga, dok je desetog dana Duh Sveti sišao i potpuno im je promijenio život.
Na tome stoji i naša devetnica, devet dana molimo na neku nakanu, tražimo nečiji zagovor, a u to moramo kruto vjerovati da će dragi Bog uslišati našu prošnju i da će nam darovati onu milost koja nam je najpotrebnija za svakodnevni život.
Dobri Bog gleda one koji u potpunosti mogu isprazniti svoja srca da bi se cijeli mogli njemu predati, gleda one ljude koji priznaju: Gospodine, bez Tebe smo nitko i ništa, ali s tobom možemo, s tobom mogu postati sve.
Otvorimo li svoja srca praveći mjesta darovima Duha Svetoga, darovi će se izlijevati na nas. Ali ako se ne želimo osloboditi svojih grijeha, nego ih se i nadalje držimo, time ćemo onemogućiti djelovanje Božjih milosti u nama.
Duhovi su svetkovina, dan, treće božanske osobe, kada svu svoju pažnju posvećujemo samo Duhu Svetomu. Kada se križamo, govorimo: u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, na žalost i u našem vjerskom životu je Duh Sveti nekako na trećem, poslijednjem mjestu. Ne dajemo mu dovoljno pažnje.
Vjerojatno sam i ja jedan od onih kojima je Isus najbliži, bliži i od Oca nebeskoga, prvenstveno se njima molimo, ali nemojmo zaboraviti da molitve moraju biti usmjerene prema Duhu Svetomu, jer On nas potiče na molitvu. Njegov je bio zadatak za vrijeme apostola da ih opominje, da ih podsjeti na ono što je Isus naučavao. Ali ne samo njih, nego i nas, da moramo živjeti u njegovoj prisutnosti, slušajući njegovo opomene, savjete, moramo ih primiti otvorena srca.
Uzor u svemu tome nam može biti Marija, koja je otvorena srca poslušala u Nazaretu Riječ Božju govoreće: Evo službenice Gospodinove , neka mi bude po riječi tvojoj. Bilo je to veliko iskazano DA i na radost kao i na bol. Dakle ako i mi iskažemo ovo DA, time prihvaćamo i križ i muku. Tako ćemo ovdje na zemlji polako postati sposobni za vječnu radost.
Drugi zadatak Duha Svetoga, prema Isusovom oproštajnom govoru, jeste svjedočanstvo. Snagom Duha Svetoga su apostoli krenuli u svijet, od slabog mišića postali jaki lavovi, svoj su život položili Isusu, pokazali su da ljudi moraju slušati više Boga nego druge ljude, unatoč svakoj prijetnji oni su govorili o Isusu. Iako su i apostole kao i sve njegove učenike proganjali, kao što je to rekao.
Isus govori da će poslati Duha Svetoga, duha istine, a istina nas oslobađa, voditi će nas putem do cjelovite istine. No vođen može samo biti onaj koji to dozvoljava, koji se pokloni njemu, a ne onaj koji stalno želi biti pametniji, mudriji. Molimo Duha Svetoga da nam u srce izlije ljubav prema Bogu i prema svojoj braći, ljudima, da po toj ljubavi budemo prepoznatljivi. Da bude svima jasno, njegovi smo učenici i da se volimo. Amen.
