Vodokršće, sveta voda
Blagdan Sveta tri kralja je početni dan godine kada svećenici vrše blagoslov kuća. Svećenik, osim blagoslova i bilježenja početnih slova Sveta tri kralja bilježi na vrata i broj nove godine.
U Nardi u Željenoj županiji svećenik na dovratak toga dana posvećenom kredom ispisuje godinu i imena triju kraljeva te nacrta trutove noge.[1]
U gradišćanskom Koljnofu (Kópháza) u crkvi se blagoslovi voda. Nakon mise svećenik na vrata kuća ispisuje: 20+G+M+B+15.[2]
U pomurskom Serdahelu (Tótszerdahely) domaćica, kada svećenik s ministrantima posveti kuću te kad oni odlaze, iznese iz sobe božićno drvo. Toga dana se u crkvi blagoslovi voda. Zatim se sveta voda u bocama nosi kući pa se njome poškropi kuća, staja, vrt, polje, pčelinjak itd.[3]
U Davodu, u Bačkoj, gdje je nekoć bilo i hrvatskog življa, domaćin bi najprije izmolio tri zdravomarije te zatim posvećenom vodom poškropio kuću. Svetu vodu nalio bi u bunar te na groblju polio grobove članova svoje obitelji.[4]
Nekad su u Santovu, Beregu i Monoštru šokački momci i mladi oženjeni ljudi poslijepodne na Tri kralja stavili na konje ćilim (tepih) i sjeli na njih, ponijevši na polje bocu napunjenu svetom vodom kojom su posvetili svoje njive i vinograde. U vratima štale, pak, posvetili su uže od stoke.[5]
Majke Hrvatice (Rackinje) u Baćinu svoje su sinove u povodu odlaska u vojsku škropile svetom vodom.[6]
Kod druge grupe rackih Hrvata u Tukulji iz crkve je svatko nosio u boci kući posvećenu svetu vodu kojom je domaćin poškropio zidove u kući i u štali, da bi bolesti zaobišle ukućane i stoku, a rabila se i prigodom posvećenja mrtvaca u kući.[7]
Danas Sveta Tri kralja proslaviti valja, kazivalo se nekoć u baranjskom Semartinu (Alsószentmárton), dok su u selu pored Drave živjeli šokački Hrvati. Ujutro se je umivalo u hladnoj vodi kao i na Novu godinu. Tog se dana rasprema i božićni stol. To se prije ne smije učiniti jer bi značilo nesreću za kuću i ukućane. Kukuruz sa stola bacio se kokošima da dobro nesu jaja. U crkvi se posvetila voda, sol, kreda i tamjan. Uoči blagdana djevojke su s obližnjeg bunara vodom napunile tri bačve, oko 200 litara, što je svećenik posvetio te su od posvećene vode nosile kući po jednu kanticu. Domaćica je u blagoslovljenu vodu stavila grančicu ružmarina ili jele te svetom vodom posvetila stan, štalu, obore i sve uglove dvorišta da ne uđe nečista sila i da se stoka zaštiti od kuge. Tu se vodu nalilo i u bunar. Svetom vodom poškropili su plug, sijeno, kukuruz, sijeno se davalo konjima da budu zdravi, a takvim plugom uzorana zemlja davala je obilan rod. Domaćin je ophodio njive pa je usjeve poškropio svetom vodom. U svakoj je kući bila svetiljka u kojoj se držala sveta voda, a ona se tijekom cijele godina rabila protiv raznih oboljenja. Ako je netko od ukućana obolio, umivali su ga tom vodom koja nije nestala iz posude, a služila je i za odagnanje nečiste sile. Običaj je malo varirao i u samom naselju, naime zapisao sam i ovo:
„U bunar se livala sveta voda, to je bilo na Tri kraljeva, kada se svetila voda. Onda kad bi ja donela vodu, ja sam uvik išla, onda najprva na vraci bi sve posvetila, onda sve nje u sobi. Onda bi moj apo uzo od mene i bi išo redom svetit u štalu, svinjac, u bašću, svuda. I onda je svatko moro malo pit od ote svete vode. Svećenik je ophodio sve seoske domove i posvetio stanove dok je posvećenom kredom na dovratke napisao inicijalna slova tri kralja.”[8]
*najprva – najprije; vraca – vrata; apo (hung.) – otac
I gazde hrvatskih kuća u baranjskom Sukidu (Szökéd) svetu vodu ponesu u hatar gdje posvete svoje oranice pod usjevima.[9]
U pretprošlom stoljeću „U Pečuhu ne običaje svećenik svetiti kuću pa zato gazda uzme svete vode i sveti sam svoju kuću, a sa posvećenom kredom napiše slova svetih kraljeva. Posvetivši odilazi na svoju oranicu, livadu, vinograd i sve posveti.”[10]
Podravski Hrvati svetom vodom posvete na Badnjak i na Tri kralja sve prostorije u kući i pojatu (štalu) te svetu vodu naliju u bunar.
Ako je netko patio od glavobolje, tada bi popio nekoliko gutljaja svete vode da ga bolest mine. U Podravini je u svakoj kući pokraj ulaznih vrata bila svetelnica sa svetom vodom, a tko je stupio u kuću, taj se je njom prekrižil.
Kada je netko u kući umro, tada se iz svetelnice uzimalo par kapi svete vode pa se njome posvetila raka (lijes). Svećenik je na „sprevod” (sprovod) donosio svetu vodu koju bi stavio na mrtvački kovčeg. U svetu vodu stavljao se bosiljak. Bosiljkom i sa svetom vodom posvetio bi se lijes.
Naravno, svetom vodom posvetio bi se i novi stan.[11]
U Bužaku, u naselju ispod Balatona, župnik je u pratnji kantora i dvaju ministranata ophodio seoske domove koje je posvetio te ujedno skupljao novac za duše. Kada je došao u neku kuću, trebao je sjesti na stolac, a kada ju je napustio, na njegovo bi mjesto sjeo domaćin. Neki su svećenika dočekali sa svijećom u ruci, podigavši je visoko „da im tako na veliko naraste konoplja”.[12]
U pomurskih Hrvata zabilježeno je:
Na Tri krale su vode svetile v crkve. Dimo smo donesle posvečeno vodo. Gazda je zel jedno kitico od pušpana i sveto vodo pak išel svetit. Najprede su hižo, onda štalo, koc, vrt i zdenca kaj ne dojde kaštiga.[13]
*dimo – kući, domu; zet – uzeti; pušpan – ružmarin; hiža – kuća; koc – kočag, svinjac; kaštiga – kazna
Kajkavski Hrvati u zapadnom Šomođu u Podravini i Pomurju protiv glavobolje također rabe nekoliko kapi svete vode. Pokraj rodilje i novorođenčeta u maloj boci uvijek ima svete vode. Novi stan se posveti prije useljenja posveti svetom vodom i tek se nakon toga u njemu stanuje.
Kada netko u kući umre, tada se grančica puspanga stavi u svetu vodu i svi posjetitelji posvete se njome. Također posveti se mrtvački kovčeg. Posvećuju se i grobovi kada se ide na zaladska groblja. I ovdje, kao i u drugim našim hrvatskim selima, u svakoj je kući bilo krstionica.[14]
Hrvati (Toti) u Bužaku su posvećenoj vodi pridavali ljekovitu moć te vjeruju da uporabom takve vode mogu odagnati nečistu silu. Stoga su njome škropili životinje, perad, kvočkino gnjijezdo da ne bude mućaka, prije sjetve da sjemenje ne bude snetljivo, a prije mijesenja krušnog tjesta, pak, da kruh bude dugo svjež.[15]
Šokci u Mohaču su tijekom vigilije postili. Svetom vodom poškropili su u kući sve prostorije peskajući vodu prema kutovima, a zatim su posvetili staje, kočake i grobove svojih bližnjih. Najprije se valjalo se prekrižiti, a poslije poškropiti krevete i ključanice na vratima. Posao je obavljao domaćin. Svaki dan kada se išlo na spavanje, svetom vodom poškropili su postelju i ključanicu[16]
Šokice u Santovu (Hercegszántó) u Bačkoj prigodom pokopa svetom vodom posvete humak pokojnika.[17]
Pečuški Hrvati u pretprošlom su stoljeću čuvali običaj: „… voće (božićno) na stolu o Tri kralja u crkvi posvete pa onda jedu i blagu daju.”[18]
Garski su Bunjevci na Tri kralja u crkvu nosili posvetiti od Božića ostvavljenu jabuku, komad kolača i vodu. Jabuka se stavljala u kantu iz koje se napajala stoka sa svrhom da se ona ne bi razboljela, a blagoslovljeni kolač podijeljen je peradi. Posvećena jabuka služila je kao lijek protiv glavobolje, a podijelila se među djecom.[19] Na blagdan Tri kralja u bunjevačkim domovima ona osoba koja iz crkve ponese blagoslovljenu vodu, njome poškropi sve prostorije u salašu i gospodarske zgrade, a zatim poškropi ledinu i njivu. Blagoslovljena voda nosi se i pokojnicima na groblje. Mnogi u posudu s vodom za blagoslov stavljaju i jabuku te je narezanu daju blagu.[20] Kada odlaze na groblje, Bunjevke (Hrvatice) u maloj boci ponesu svetu vodu i njome posvete grobove te izmole jedan Očenaš i Zdravomariju.[21]
U Segedinu, gdje su živjeli i naši Hrvati Dalmati, i u Baji takvom su se svetom vodom liječile očne bolesti. U Segedinu osobe koje pate od glavobolje, svetu vodu rabe tako da obloge stave u običnu vodu, a u nju ulijevaju vodu posvećenu na blagdan Tri kralja. Bolesnici piju posvećenu vodu. Početkom prošlog stoljeća, kada se kod kuće pekao kruh, u krušno tijesto nalilo bi se nekoliko kapi takve vode. Svetom vodom se škropilo se i uskrsno jelo, pripremljeno za večeru. Krevet rodilje također bi se posvetio svetom vodom koju bi se nalilo i u vodu za kupanje novorođenčeta.[22]
Blagdan Tri kralja važan je u životu bunjevačke mladeži. Mnogi se taj dana „zamomče” ili „zadivojče.”
Vodokršće, Sv. Tri kralja završni je dan božićnog blagdanskog kruga. Tada se raspreme i blagdanski stol, jela, zlatna ptica. Ta su sredstva poslužila za zašitu protivu zlih sila. Posvećena jabuka bačena je na Badnju večer u bunar, izvadi se, izreže na komadiće, podijeli članovima obitelji i stoci pa se pojede. Peradi se daje pšenica posijana na spomendan svete Lucije. Svetom vodom kućedomaćin je posvetio ulaz u kuću, dvor, bunar te na konju vinograde i zasijane oranice. Svaki član obitelji bi protiv upale grla popio jedan gutljaj svete vode.[23]
Đuro Franković
[1] Trut je demonsko biće, u drugim našim krajevima poznato pod nazivom mora, nora, mrak, mračica. Takva bića noću dolaze u stan i pritiskuju, drucaju, gnječe čovjeka koji spava. Autoru priopćio etnolog dr. Šandor HORVAT.
[2] Prikupila Ingrid KLEMENČIĆ u Koljnofu (Kópháza), u Gradišću.
[3] Prikupila Marija ČERČIĆ u Serdahelu (Tótszerdahely, Zaladska županija.
[4] BÁLINT S. I., 1998:200; u naselju obitavali su i Hrvati koji su već davno asimilirani.
[5] Isto, 200., 201., 204.
[6] Isto, 204.
[7] SZILÁGYI J. (b. g.):43.
[8] Pribilježili: Ana GROCZ-RUDOLF i Đuro FRANKOVIĆ.
[9] BÁLINT S. I., 1998:201.
[10] TORDINAC, N. 1986:51.
[11] Osobne pribilješke.
[12] BUZSÁKI I. 1998:59.
[13] Pribilježila Janica JUŽEKOVA u Sumartonu (Tótszentmárton, Zaladska županija).
[14] Priopćio dr. Ernest EPERJESSY.
[15] BUZSÁKI I. 1998:59.
[16] BÁLINT S. I., 1998:204. Prikupio Géza MÜLLER.
[17] Isto.
[18] TORDINAC, N. 1986:50.
[19] Prikupila Zlata ŠIBALIN u Gari.
[20]Prikupio dr. Mišo MANDIĆ.
[21] Priopćio dr. Ernest EPERJESSY.
[22] BÁLINT S. I., 1998:203.
[23] Prikupio dr. Mišo MANDIĆ.
