Piše: Timea Šakan Škrlin
Iza nas je prekrasnih mjesec dana hrvatskog zajedništva, domoljublja, ponosa i slave, a prije svega dobre igre i i dobrih nogometaša koji još uvijek traje. Iskreno, nikad nisam pretjerano voljela nogomet, ali ovaj put sam se zarazila. Ovaj puta bilo je drugačije. Svim svojim srcem navijala sam za Hrvatsku i vjerovala sam u pobjedu, no ona je na Svjetskom prvenstvu u Rusiji u finalu izgubila od Francuske i tako osvojila srebro. Mnogi kažu srebro sa zlatnim sjajem… Hrvatska je ipak pobijedila. Pobijedio je duh zajedništva, ljubavi i podrške.
Vatreni su svaku kapljicu znoja, svaki otkucaj srca posvetili svom narodu, noseći zastavu s grbom i pjevajući himnu Lijepe naše. Pobjede su proslavili uz rodoljubne pjesme. Naučili su nas da budemo ponosni i zahvalni za svoje porijeklo, identitet.
Nogometaši sa svojim zlatnim i vatrenim srcem puno vrijednoga poručuju za nas, ime svoje hrvatske domovine i naroda dostojanstveno svijetom šire. Zlobnici kažu da će sutra biti sve po starom, ali to ne može biti.
Ovo je bilo više od nogometa. Vatreni i njihov izbornik potresli su zemlju hrvatsku i dali novu nadu. To jedinstveno i nepatvoreno veselje Hrvata, opća euforija poplavila je zemlju optimizmom. I zato su se na ulicama i trgovima cijele Hrvatske okupili navijači, ljudi, stari i mladi, obitelji s djecom, s istim osjećajem u duši prepoznavši se kao braća i sestre kako nas je Isus učio. Shvatili su da su riječi Hrvatska i Hrvati izraz ponosa narodne pripadnosti. I u nas mnogi su se sjetili svojih hrvatskih korijena.
Pravilo je da u novinarstvu treba izbjegavati preveliku patetičnost, ali s ovolikom količinom sreće, s tolikom pozitivnom energijom teško je to izbjeći. Velike su to riječi i možda zvuče otrcano, ali velike su i emocije. Samo Duh Sveti ima tako ogromnu snagu. S Njime sve možemo.
Lijepo je biti Hrvat u ove dane i želim da sve ovo lijepo što nas je ovih dana podiglo i živjelo ne odleti samo kao lijepi san nego da se isti žar proširi na naš svakodnevni, stvarni život. I da budemo Hrvati ne samo kada je to dika, već zauvijek, u dobru i zlu.
17. srpnja 2018.
