Črna Madona dočekala vjernike
Povodom blagdana Male Gospe Hrvatska državna samouprava pozvala je vjernike iz svih krajeva Mađarske da dožive zajedništvo u vjeri i pripadnost hrvatskoj narodnosti. XVIII.-om hodočašću odazvalo se Pomurje, Gradišće, Podravina, Baranjska županija, kao i brojna politička lica hrvatske zajednice u Mađarskoj te predstavnici Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Svi su oni sudjelovali svetoj misi koju je predvodio vlč. Ivan Karall iz Austrije, a jedan od koncelebratora misnog slavlja bio je i vlč. Ivan Šmatović iz Đura, koji je najavio da uskoro slavi svoju dijamantnu misu. Slavlje je počelo moljenjem krunice, a na kraju su se otpjevale i litanije Blažene Djevice Marije. Službu pjevanja odradilo je mjesno kulturno-umjetniško društvo na izrazito visokom nivou uz ravnanje Geze Völgyija mlađeg. Pjevači i svirači su bili razne starosne dobi, odrasli, školska djeca, a kako je rekla članica društva Ingrid Klemenčić još su nedostajala dječica iz vrtića i KUD bi bio potpun.
Zadržavno hodočašće, sada već tradicionalno objavljen tematski broj Zornice nove, u likovno i sadržajno oblikovanje bila je uključena pjesnikinja i novinarka gdja Marija Fülöp – Huljev, koja je odradila fantastičan posao, na kojem joj velika hvala.
U nastavku ovoga članka možere pročitati neke napise iz toga broja, a ujedno i ispriku, jer se za vrijeme uređivanja potkrala greška, zbog čega se ispričavam. (glavna urednica Milica Klaić Tarađija)
Stihove o kapeli napisao je Franjo Payrić, koje sada objavljujemo u originalu, a na 8-oj stranici Zornice nove naveden je slučajno drugi pisasc i drugi naslov. Još jednom izražavamo svoje žaljenje.
Franjo Payrić: Naša Kapela
Lipa crikva stoji naša zvana sela
Uz put gizdavo va žutoj farbi cijela
Dva i pol stoljeća naš ju narod časti
Domaći, tudji, siromašni, a i bogati.
Na tom važnom vlažnom mjestu
Kip Marije stao je k Bujsi uz ciestu
Velika je crikva, a zove se kapela
Na mjestu starije kapele je nastala.
Nadasdy ju na svoje kćeri spominak
Dao postavit po legendi na Bobounjak
A svećenik Behofšić i svi odlučno stali
Stoljeće kašnje složno lipu crikvu uzidali.
Dobrotvori velikaši, pa i Šopron grad
Dali su od sebe sve da b’ se moglo zidat
Posvećena, a po peti leti ne ćete vjerovat
Velika i dična poruka će se va njoj stat.
Széchenyi je peljao pred oltar Marijin
Na ruki mu svtli lip perstanj Julijin
Zaručnja Ferencu udovica brata biše
kako to lipo sve va stari knjiga piše.
Loretanska Črna Madona od kamena
Dar je bil Ferenca Nadasdyja imena
Ona je jedina va orsagi ugarskom denas
Loretanska Črna Madona za sve nas.
Ped crikvom pilj svetog Rokuša stoji
Ki se med lipše brončane štatue broji
dar je to nam od naši prijatelji stari
Bibinjci ki su pokazali to ziz svoji dari.
Na njoj spominak na Ivana mučenika
Koljnofskoga farnika pjesnika Blazovića
Ki se je va boji čvrsto i gizdavo držal
Ni se j’ bojal, znam uz Boga je stal.
Ovde stoji tabla i Capi Mati Šinkoviću
Dugo ljet kantoru zapalimo mu sviću
Napisal pjesme o selskom žitku starom
Joška je zna napamet mladom i starom.
Kapela va njoj Gospa leži na dužini
Istoj kot no ona Črna zdola va Sinji.
Dužina kontinentu na Drugom Ratu maše
Lovretanska pak širina uprav simo paše.
Na Dugom se Ratu skoro pa mitski
Križaju puti lovretanski i koljnofski
Povezani smo, ali i poprik i na krugi
Ćrna Madona spasenje nam budi!
LEGENDA O HODOČASNOJ CRIKVI U KOLJNOFU
Poznata hodočasna crikva stoji uz nekadašnju cestu ka pelja do Cenke. Grof Ferenc Nádasdy, palatin Madjarske, živio je sredinom 17. stoljeća, komu imanju je pripadalo selo. Koljnof je tada još bio Kolbenhof, ali se od 1631.na madjarskom su već selo zvali Kópháza. Grof je imao 11 žive dice, od kih je najradje vidio Eleonoru, lipu divičicu ka je stalno bila betežna. Pozvao je njoj čuda vračitejov, ali ju nitko od njih ni mogao ozdraviti. Za nauk su mu dali, da bude čuda na friškom zraku.
Na mjestu današnje crikve bila je mala kapelica u koj se mala Eleonora odmarala kad se je utrudila od čuda hodanja. Imala je 14 ljet kada je jednom prilikom, sjedeći na jednoj maloj drivenoj klupi u kapelici, podignula pogled na mali kip “črne” Gospe, prosjeći od nje da joj da zdravlje. Isto tako je obećala, ako ozdravi neće se odati, i posvetiti će svoj život Božjoj službi, kako je to radila Margit Árpádházi.
I zaistinu. Dite, ko je do tada bilo betežno, postalo je sve jače i zdravije. Postala je jako lipa na radost svojih roditeljev. Ali o svojoj zareki o čistoći, ku je u maloj kapelici rekla se nije usudila nikomu, ni roditeljem, ništ ne reć. U očevoj kući su se ubraćali mladi i snažni junaki od kih se je izticao Wesselényi, svojom figurom i visokim znanjem. Dva mladi su se zaljubili. To je bio početak obiteljske tragedije. Wesselényi je zamolio svojega prijatelja i rodjaka, biskupa Egera, da prosi ruku divojke od oca. Ona je odbila prošnju i priznala je, da se je zarekla kad je imala 14 ljet i da se zbog toga ne smi odati. Biškup je uvjerio Eleonoru, da je bila još dite ko nije znalo ništa o hištvu, pa se ni mogla zarećti odlučno. Biškup je nju oslobodio od zareke i savjetovao ocu, da na mjesto toga učini nešto dobro za crikvu. Lorika je na kraju postala Wesselényijeva zaručnja.
Došao je dan pira. Još i priroda je sjala od sriće u keresturskom dvorcu. Nijedan ni upamet zeo škure oblake ki su se od Koljnofa širili. Kumaj su stupili na vrata dvorca van, iznenada je strijela udrila uz veliku grmljavinu, a Eleonora se srušila mrtva. Otac je bio neutoljiv. Ali vrime je polako ozdravio bolne rane, a od boli se probudio i grof Nádasdy. Bio je odlučan u namjeri da svojoj kćeri ostavi dostojnu uspomenu. Prvo je željio obnoviti malu kapelicu, ali je na kraju odlučio izgraditi veliku crikvu. Još toga ljeta (1670.) srušio je kapelu, posikao lozu oko nje i počeo graditi crikvu. Sliku od oltara male kapelice postavio je na glavni oltar.
Hodočasniki su crikvu posjećivali od najstarijih vrimen. Na dan kiritofa crikve, 15. augusta, još pred par leti, tisuće hodočasnikov su došli iz Šoprona piše, pjevajući, da pred kipom Blažene Divice priznaju svoju vjeru i prosu blagoslov.
(Prema pisanja Endre Csatkaia, Adolf Mohla.) / web stranica -Koljnof
Andjel sa strelicom rasikovanja u koljnofskoj crkvi https://elmenynektek.blog.hu/
POVIJEST KAPELE PREMA SADA POZNATIM PODATKOM
Koljnofska hodočasna crikva ili kako ju domaći nazivaju Kapela ili Velika crikva posvećena je na čast Blaženoj Divici Mariji.Gradnju ove crikve ili barem male kapelice na njenom mjestu, pripisuje se legendi grofa Ferenca Nadasdyja. iako iz navade zna biti istina samo to, da je Nadasdy darovao driveni kip Divice Marije crikvi sv. Martina na cimitoru,- kad su mu kmeti iz Koljnofa pomogli izgraditi crikvu i kloštar u Lovreti uz dopust grada.To potvrduje i činjenica, da u vizitaciji iz 1659. ljeta spominju hodočašća na velike svetke. Postojanje posebne kapele na mjestu crikve u vizitaciji iz 1674. ljeta se isto ništ nezna iako je Nadasdy onda već bio mrtav. 1670. ljeta 2. septembara su ga uhapsili u Pottendorfu i 30. aprila 1671. ljeta odrubili su mu glavu. Isto tako su pohodili i hrvatski velikaši Petar Zrinski, brat Nikole Zrinskoga i Fran Krsto Frankopan u Bečkom Novom Mjestu. Zapravo od 1747. ljeta po velikoj ostavšćini / jerbinstvu su počeli graditi veliku crikvu. Na temelju dostupnih podatkov koljnofsko svetišće je zaistinu koljofski farnik Pavao Behofsich dao uzidati. Behofsich je bio moćni kreator, eksplozivni voditelj sela 37 ljet dugo (1738 -1774), ali većkrat je znao biti i jako gruban. Prosio je podupiranje plemićev i dobrostojeći gradjanov, med kimi se more istaknuti Antal Szechenyi ki je znatno potpomagao gradnju. 1748. grad Šopron daje 500 forinti kredita na gradnju.1766.ljeta je dovršena prodikaonica. Pismeni dokumeti svidoču da je još 1772. ljeta crikva imala driveni zvonik. Uskoro se je zgotovila i prva strana značajane barokne i rokoko crikve. Za kratko vrime je dobila današnji izgled.
(Koljnofsko hrvatsko društvo: Koljnof – Kópháza, 250 ljet je Kapela)
Crikva je spomenik pod zaštitom.
