Isusovac, profesor Đuro Barjaktari rođen je u Pečuhu, 22. travnja 1725., umro u Požegi 1788. godine.
U širenju hrvatske pismenosti i školstva imao je značajnu ulogu. Pučku školu završio je u Pečuhu, gdje je tih godina još radila Ilirska (hrvatska) škola te se sa svojih devetnaest godina zaredio i postao član Isusovačke družbe. U Trnavi uči filozofiju i psihologiju. U Požegi i okolici od 1760. – 1769. obavlja misonarsku službu, boreći se protiv nepismenosti. Radi u pučkoj školi u Požegi, a od 8 srpnja 1779. imenovan je ravnateljem gimnazije. Radi kao profesor sintakse i gramatike, te postaje ravnateljem gimnazije u Požegi. Za osnutak ženske škole u Požegi bio je posebno zaslužan, a u svrhu osnivanja ženske škole darovao je 1000 forinta. Ženska je škola u Požegi osnovana vjerojatno oko 1776. godine. Kutjevo i Sesvete 1759. dobivaju pučke škole. Đuro Barjaktari uvodio je i javne ispite. 1760. godine isusovci obavljaju ispit 72 dječaka prema gradivu Kanižlićeve Bogoslovice (koja je vjerojatno rabljena i u Ilirskoj škloli u Pečuhu, gdje je Kanižlić također djelovao, a ustanovu su nadzirali isusovci). Poznat i po tome što je sredio i pripremio za tisak opsežno teološko znanstveno djelo Kamen pravi smutnje velike iliti početak i uzrok istini rastavljanja crkve Istočne od Zapadne, koje je napisao isusovac Antun Kanižlić (Požega, 1699.–1777.). Djelo je objavljeno u Osijeku 1780. Barjaktarevo djelo Il Regno degli Slavi ostalo je u rukopisu i čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Odabrao: Đuro Franković
