Svetkovina ili blagdan Presvetog Trojstva slavi se u Crkvi od daleke 1334. godine. Po kalendaru pada uvijek u nedjelju iza svetkovine Duha Svetoga (Duhova) a ovdje se slavi temeljna istina vjere o Bogu, koji je, kako Katekizam kaže, „jedan u trim božanskim osobama: Ocu, Sinu i Duhu Svetomu”.
Na blagdan Presvetog Trojstva Hrvati iz Mađarske i mnogi vjernici iz Hrvatske hodočaste u Đud, Jud /Máriagyűd/ da bi se poklonili i molili Majci Božjoj, da bi zatražili od nje pomoć, milost i zagovor. Toga je dana u svetištu hrvatska riječ nazočna u molitvi, pjesmi, propovjedi, pa bi možda netko poželio, barem da je Trojstvo svaki dan. Običan hodočasnik vjerojatno ne zna baš mnogo o povijesnom razvoju štovanja Presvetog Trojstva, o tome don Ivica Matulić ovako piše:
U osmom stoljeću je, u misalu, postojala zavjetna misa u čast presvetog Trojstva. Mise kao i predslovlja, koji su tako zadržali trojstveno obilježje su se često upotrebljavali u nedjeljama između Duhova i Adventa. Početak liturgijskog slavljenja blagdana su bili benediktinski samostani. Dokaze za to imamo iz vremena prijelaza tisućljeća. Rimski pape su se dugo vremena opirali prihvatiti ovaj blagdan za opću Crkvu, tek 1334. Ivan XXII., u avinjonskom sužanjstvu, širi blagdan na cijelu Crkvu, a 1570. godine rimski Misal prihvaća blagdan. Nikada nije bilo sukoba između Reformatora (evangelika) i Rima u vezi nauke o Trojstvu.
U Đudu se i na Trojstvo pjevaju Gospine pjesme, a godina 2013. je osobita zbog toga što se slavi 300. obljetnica milosnog kipa Majke Božje. Vlč. Zsolt Rosner, svečenik svetišta osmislio je bogat program od početka do kraja godine, misleći upravo i na vjernike nemađarskog materinjeg jezika. Pripremljeni su natpisi, izdanja, putokazi kao i portal na tri jezika, mađarskom, hrvatskom i njemačkom, hrabreći tako vjernike, među njima i pripadnike hrvatske narodnosti u nas, da se slobodno koriste svojim jezikom, Gospa ne želi da svoj jezik zataje, zanemare i zaborave.
U nastavku izdvajamo iz knjižice o povijesti svetišta koja je objelodanjena na hrvatskom jeziku.
Priča se da je godine 1006. u Đudu Querfurti Brúnó podigao kapelu iznad slavenskog Marijanskog kipa, a 1148. je ugarski kralj II. Géza dao sagraditi crkvu pokraj ove kapele, ratujući protiv Bizantije. Franjevci su pronašli srednjovjekovne grobnice za vrijeme proširivanja crkve g. 1739., sa grbovima mađarskih i slavonskih plemenitaša. Žiteljstvo reformatorske vjere sela iz Ormansaga je dolazilo u Đud na takozvani „sajam djevojaka” u XVII., stoljeću tj. na smotru djevojaka za udaju, što također ukazuje na svjojstvo posredovanja milosti ovoga mjesta, tj. Đuda. Nije poznato u čemu se krije tajna privrženosti ljudi različitih materinjih jezika i različite vjere đudskoj crkvi Svete Djevice, no vjerojatno srednjovjekovna vjera, koja je karakterizirala ovaj kraj, ispoljava se upravo u osjećajnoj vezi i odnosu stanovništva prema đudskoj crkvi.
Majka Božja se ukazala prvo Matiji Išpanyu i Ivanu Kopiću, dvojici žitelja Šikloša, koji su se iz planine vraćali s posla. Djevica Marija ih moli, da crkva bude opet katolička. O svemu tome šikloški svećenik franjevac piše zapisnik, te sa svjedocima potraži sigetvarskog austrougarskog generala Gabriela Vecchija, koji 1689. godine naredi povrat đudske ckrve katolicima pomoću oružane snage, iako tada odnosno još nekoliko desetljeća katoličkog življa u Đudu nije bilo, o njoj se od tada brinu franjevci.
Benediktinci iz Pečvarada (Pécsvárad) sagradili su 1006. godine kapelu u koju su smjestili Marijin kip. Godine 1148. kralj Geza II. tijekom vojnog pohoda, zatražio je ovdje pomoć Majke Božje. Nakon uslišane molitve dao je obnoviti i proširiti ranije sagrađenu kapelu.
Franjevci obnavljaju srednjovjekovnu crkvicu koja 1698. godine dobija novi milosni kip iz Koprivnice, a vjernici su ga primili s velikim poštovanjem. Za vrijeme Rákóczijeve oslobodilačke borbe (1703-1711), franjevci spašavaju Gospin kip, prvo ga odnesu u Šikloš, a zatim u Osijek, gdje se kip nalazi i dandanas. 1706. Šikloški franjevci odu čak do Rima kako bi izmolili povrat milosnog kipa iz Osijeka, ne uspiju u tome. Stoga godine 1713. pečuški biskup Nesselrod Vilmos daruje svetištu novi kip, koji se i nakon 300 godina nalazi iznad glavnog oltara, a pripisuju mu se brojna čudesna uslišanja.
Hrvatsko proštenje u Đudu 26. svibnja 2013. g.
Svetu misu s početkom u 10.00 predvodit će đakovačko-osječki nadbiskup u miru mons. Marin Srakić, sudjelovat će crkveni pjevački zbor iz Donjeg Miholjca.
Litaniju na hrvatskom jeziku predvodi župnik iz Miholjca uz sudjelovanje pjevačkog zbora s početkom u 11. 30
Blagoslov i oproštaj od Gospe u crkvi u 12. 00
MKT
