Narodni običaji iz okolice Unde
Sveta Lucija rođena je u Sirakuzi (Sicilija) 283. ljeta. Zbog svoje kršćanske vjere podnijela je mučeništvo 303. Po tradiciji Luciji su izvadjene oči i stavljene na pladanj, tako je ona postala zaštitnicom oči i vida.Relikvije Sv. Lucije čuvane su u Veneciji u crikvi San Germia.Nakon dugoga mučenja progonitelji kršćanov su joj mačom odsikli glavu. Njen dan se slavi 13. decembra i puno običajev, navadov i vjerovanj se veže za ov dan.
Lucijin kalendar
Običaj je bio da od Lucije do Božić kroz 12 dan prati i zabilježi se vrime. „Kako su dani od Lucije do Božića, takovo vrime ćedu imati pojedini miseci cijelo ljeto”-kaže narodna poslovica vezana s Lucijinim kalendarom. Iz ljeta 1892. slijedeće prognoze su zabilježene u Hrvatskom Židanu:
Januar ( 13.) – oblačno i godina
februar (14.) – magla
marc (15.) – lipo, svitlo
april (16.) – lipo, svitlo
maj (17.) – svitlo
juni (18.) – lipo, svitlo
juli (19.) – oblačno, mutno
august (20.) – veter, zdolac
septembar (21.) – lipo i godina
oktobar (22.) – godina i magla
novembar (23.) – oblačno, mutno, magla
decembar (24.) – sfitlo i magla (Dr. Ivan Horvath)
Lucijanje Samo na Undi i dan – denas idu dica lucijati. Dičaki (školski tovaruši, rodjaki) dvimi, trimi prohadjaju kroz selo slamom u ruki i pozdravljaju domaćine. Nekada kod vežnoga praga, u sadašnjici kod putnih vrat postanu i velu:
„Hvaljen budi Jezuš i čestita vam sveta Lucija!
Buog van daj čuda kokoš, čuda piplićev,
čuda racov, čuda racićev,
čuda gusak, čuda gusićev,
čuda svinj, čuda prašćićev,
čuda slanine, čuda masti,
čuda krav, čuda konji,
čuda šenice, čuda herži,
čuda djarca, čuda zobi,
čuda hajde
da vam se gospodarstvo ne razajde.” (Dr Ivan Horvath)
Čestitari su obično dostali jabukov rijetko krat pinez.
Mladim divojkam i ditići su htili projt lucijati. Pred Lucijinim danom u noći su krenuli na djelovanje da ih nigdor ne vidi, kada gospodar i domaćini već spavaju. Slamom su posipali, pošicali cijeli dvor, nakinčili su kapiju/lesu, plot, stabalje, grme. Dobro su zagazili slamu u zemlju. Ako je smrz bila na vidu onda su slamu i s vodom poljali da se zamrzne. Na Lucijin dan su divojke ovako imale dost posla dokjeg su pomele i očistile dvor i ulicu. U tom poslu im je većkrat i srdita, ljuta majka došla na pomoć, jer nemoguće je bilo ov posao friško zagotoviti. Na ovakovo djelo sam i ja bila sudjena kao mlada divojka. Ditići su i na ov način upoznavali divojkinu marljivost i čistoću.
Lucijin stolac (Feri Farkaš) Ako je kanio neki muž doznati da u selu svojem ke žene su viške, izdjelao je driveni stolčić od dvanaest dijelov driva od Lucije do Badnjaka. Na polnoćki je stao na stolac i vidio je viške okrenute s hrbatom prema oltaru.Po polnoćki ali morao se je jako pašćiti domon i hititi prik sebe sol ili kakovo zrnje da ga viške ne bi naganjale i začarale.
Narodna vjerovanja, proricanja Undanske, židanske i prisičke divojke iz znatiželje napisale su na cjedule muška imena. Zamotane cjedule pometale su pred spalom u vankuše. Jutro kada su se prebudile jednu cjedulu su izvukle. Ime ko je bilo tamo napišeno je moglo biti ime budućega im muža. Drugi dan su se pa o tomu razgovarale. Drugi običaj je bio lijanje vošćenoga loja sviće. Kada su vrući loj ujali na hladnu vodu pretvorio se je u neke figure. Iz ti formov su izgledali kakovu meštriju će imati divojkin budući muž. Neke divojke su čerišnjovu grančicu stavile u vazu. Ako je na Božić grančica procvitala onda je na mesopuste predvidjeno bilo veselje/vjenčanje.
Pšenična sitva U cijelom Gradišću još i u sadašnjici poznat običaj je sijanje pšeničnoga zrnja. Na dan sv. Lucije u pladanj ili u nekakvu malu zdjelicu stavu zrnje koje se mora držati vlažno. Kada doraste sitva stavi se pod božićno drivo, pod kriskingj. Neki ju odnesu u crikvu i stavu ju oko Betlehema. Komu sitva nastane lipo zelena taj će biti srićan idućega ljeta.
Zabrane Lucijinoga dana Na Lucijin dan žene nismu smile stupiti u tudji stan. Ako je neka to pozabila nagnali su ju van, na Undi s metlom van iz stana. Na ov dan bilo je prepovidano ženam krpati, hekljati, štrikati s iglom baratati, jer bi onda zašile kokošinju zadnjicu, ke ovako ne bi znale nesti jaj idućega ljeta. Na Luciju žene su počivale. Na ov dan nisu smile djelati. Pred Lucijinim danom su si sve uredile, kuhale su objed i na drugi dan.
Marija Fülöp Huljev
Foto: Lucijanje i u sadašnjici je živ običaj na Undi
