Andrija Kopilović
odlomak
„Jer i škola je važna i nezamjenjiva, kao i pretškolske ustanove i društvo je također važno i nezamjenjivo, i Crkva je važna po samom Božjem određenju i nezamjenjiva, ali ono što je u narav utkano i što je stvarno misaono nezamjenjivo to je odgoj koji se prima u obitelji, to je uloga oca, uloga majke, uloga starije generacije, djeda i bake, uloga braće i sestara. Čovjek uči u školi da bude pametan, uči da bude savjestan i postigne puninu u Crkvi, ali se čovjek rađa u obitelji i postaje obiteljski formiran da bude uistinu čovjek. Zato je nastala ona vrlo stara poslovica da ne pada daleko plod od stabla. Stoga pozovimo na molitvu one koji vjeruju da se osobito u procesu nove školske i vjeronaučne godine molimo za obitelji, jer je to gnijezdo odakle niče plod u stablo i molimo Boga da uistinu plodovi svakog obiteljskog stabla, pa i onoga koji je malko natruho ili malko skršen ipak izraste do te mjere da jednoga dana donese prave plodove, to jest gotove ljude. To je, dakle, razmišljanje na početku nove školske godine koje obvezuje društvo, obvezuje Crkvu, a najviše podsjeća i moli obitelji da čuvaju svoje dostojanstvo i znaju svoj zadatak. Jer sve je uzaludno ako budu imali svega, pa i brojnu obitelj ali ako se iz te obitelji ne rode ljudi nego samo ljudska bića. Pogledajmo oko sebe i odgajajmo čovjeka, a čovjek je jedincat i neponovljiv, jedini i cjelovit u funkciji uma, srca i savjesti.“
Okom svećenika II. Hrvatska riječ, Subotica 2006.
