na pokopu Antolović Eve, udovice Ive Kečkeša8. ožujak 1910.
Napisao svećenik – kantor Stjepan Ebrić iz Nijemeta
- Posli dugog i teškog bolovanja
Dočekala sam si i zadnjega dana.
Hvala dragom Bogu na njegovoj milosti
Što me bola, muka napokon oprosti.
- S Bogom ostaj Kato, snaha moja draga
Čuvala te od zla Božja ruka jaka.
Božji blagoslov nek te vazda prati,
Od njega primala mnogo blagodati.
- Hodi mi, Marice, na oproštaj i ti
Kad te stara tvoja mora ostaviti.
S tvojim mužem Mijom, i sinom Markom
Vazda sretni bili pod božjom obranom.
- S Bogom dragi Stijepo, zove me Bog k sebi,
Kako te zadnji put pozdravila ne bi.
Bog ti dao sreću, blagoslova svoga
Moliti ću se kod dragoga Boga.
- Sestro moja Marice, i tebi se javljam
Da te još jedanput, zadnji put pozdravljam.
Preporučam Bogu cijelu ti družinu
Kada putujem u vječnu domovinu.
- Svima s Bogom velim, rodbini,
Znancima, kumovima, komšijama svima
Molim nek mi proste sve moje slabosti
Duši nek mi proste Božje milosti.
- Dušu moju Bože, preporučam Tebi,
Molim da joj strogi sudac bio ne bi.
A tijelo do groba otpratite tamo
Slavno uskrsnuće da dočekam tamo.
Iz knjige Đure Šarošca Groblja, pogrebni običaji i nadgrobni spomenici Hrvata, Srba i Slovenaca u Mađarskoj Krónika Könyvkiadó Pécs 1996.-2003.
Istaknuta slika: U nijemetskom groblju.
Snimio: Tomislav Tarađija
