Papin govor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 28. prosinca 2014

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Na ovu prvu nedjelju nakon Božića, dok smo još uvijek uronjeni u radosno ozračje te svetkovine, Crkva nas poziva razmišljati o Svetoj obitelji iz Nazareta. Današnje Evanđelje predstavlja nam Mariju i svetog Josipa u trenutku u kojem, četrdeset dana nakon Isusova rođenja, pohode jeruzalemski hram. Oni to čine u vjernoj poslušnosti Mojsijevu Zakonu, koji propisuje da se Gospodinu prinese prvorođenca (Lk 2, 22-24).

Možemo zamisliti ovu malu obitelj, usred tolikih ljudi, u prostranom hramu. Ni po čemu se ne ističe, ne razlikuje se od ostalih… No neće proći nezapaženo! Dvoje staraca, Šimun i Ana, potaknuti Duhom Svetim, pristupaju i počinju hvaliti Boga za to Dijete, u kojem prepoznaju Mesiju, svjetlo narodâ i spasenje Izraela (usp. Lk 2, 22-38). To je jednostavan trenutak, ali bogat proroštvom: susret mladog para punog radosti i vjere zbog Gospodinovih milosti; i dvoje staraca također punih radosti i vjere u Duhu. Tko ih spaja? Isus. Isus ih spaja: mlade i stare. Isus je onaj koji približava generacije. On je izvor ljubavi koja ujedinjuje obitelji i ljude, pobjeđuju svako nepovjerenje, svaku izolaciju, svako udaljavanje. To nas potiče na razmišljanje također o djedovima i bakama: koliko je samo važna njihova prisutnost, prisutnost djedova i baka! Kako je dragocjena njihova uloga u obiteljima i društvu! Dobar odnos između mladih i starijih osoba od ključne je važnosti za napredak građanske i crkvene zajednice. A gledajući to dvoje staraca, djeda i baku – Šimuna i Anu – pozdravljamo odavde, pljeskom, sve djedove i bake na svijetu.

Poruka koju daje Sveta obitelj je prije svega poruka vjere. U obiteljskom životu Marije i Josipa, Bog je doista u središtu, i to u Isusovoj osobi. Zbog toga je Nazaretska obitelj sveta. Zašto? Zato što je u njezinu središtu Isus.
Kad roditelji i djeca zajedno dišu to ozračje vjere, posjeduju energiju koja im omogućuje hvatati se u koštac sa svim pa i najtežim iskušenjima, kao što to pokazuje iskustvo Svete obitelji, na primjer u događaju dramatičnog bijega u Egipat: bila je to teška kušnja.

Dijete Isus sa svojom Majkom Marijom i svetim Josipa su jednostavna, ali veoma svijetla slika obitelji. Svjetlo kojom ona zrači je svjetlo milosti i spasenja za cijeli svijet, svjetlo istine za svakog čovjeka, za ljudsku obitelj i za pojedine obitelji. To svjetlo koje dolazi od Svete obitelji potiče nas pružiti ljudsku toplinu u onim obiteljskim situacijama u kojima, iz različitih razloga, nema mira, nema sklada, i nema oprosta. Neka naša konkretna solidarnost ne uzmanjka pogotovo obiteljima koje se suočavaju s najtežim situacijama zbog bolestî, nezaposlenosti, diskriminacijâ, emigracije iz nužde… Zaustavimo se sada nakratko i u tišini se pomolimo za sve ove obitelji u teškoćama, bilo da je riječ o bolesti, nezaposlenosti, diskriminacije, emigraciji iz nužde, bilo pak da je riječ o teškoćama u međusobnom nerazumijevanju pa čak i nejedinstvu. U tišini se pomolimo za sve te obitelji… (Zdravo Marijo…).

Povjerimo Mariji, Kraljici i majci obitelji, sve obitelji na svijetu da mogu živjeti u vjeri, u slozi, u uzajamnom pomaganju, i zbog toga zazivam na njih majčinsku zaštitu One koja je bila majka i kći svoga Sina. (IKA)