Duh ilirizma stiže i u Pečuh te mjesni franjevci uspostavljaju kontakte s Ljudevitim Gajem tražeći Narodne novine, ilirske pjesme i knjige.
Sv. Franjo Asiški osnovao je franjevački prosjački red koji priznat od Svete stolice 1223. godine. U Južnom Zadunavlju prvi je samostan reda utemeljen u Pečuhu. Izvori navode ime pečuškog gvardijana Vinka 1256. godine. Franjevački red pripadao je Ladislaitima (1661.-1900.) Franjevačke provincije (redodržava) Sv. Ivana Kapistranskog.
Među franjevcima u Pečuhu 1786. godine bilo je 31 redovnika, od kojih je njih petnaestoro bilo mađarskog podrijetla, dok su ostali bili pretežito hrvatskog podrijetla. Naredba Josip II. o ukidanju redova zato se nije odnosila na franjevački samostan u Pečuhu jer su franjevci obavljali administraciju cjelokupne gradske Sigetske četvrti (Szigeti külváros), gdje je živjelo brojno hrvatsko pučanstvo.
Naporedo time našu pozornost privlači i franjevački treći red koji se vezuje uz franjevce, kao revnosna udruga koja je utemljena 1727. u župi Sigetske četvrti, te je sve do 1950. godine djelovala, a kada su franjevci protjerani i iz ovoga grada. U datoj vjerskoj udruzi, prema izvorima, hrvatski jezik je bio dominantan, naprotiv mađarskom i njemačkom, stoga se može pretpostaviti da se je i samo članstvo u većem broju sastojalo od Hrvata.
Franjevci čiji je broj u Pečuhu, s porastom broja stanovništa u prvoj polovici XIX. stoljeća, također porastao, 29. siječnja 1839. oduševljeno se obraćaju vođi hrvatskog narodnog preporoda (ilirizma) Ljudevitu Gaju, da im šalje Narodne novine, naporedo time tiskane ilirske stihove i ilirske knjige.
No nije nam poznato da na kakav je odaziv naišla njihova molba.
„Ljubezni Gozpodine,
Krasota i ugodnost „Ilirzkog jezika kak takodjer i njegovog slovzta na tuliko sérdca naše užegoše da smo se usudili vas Gozpodine uznemiti s ovim našem malom, pisanjem, kojega ne biaše druga namera, nego da i nama kanoti i drugim slavztva ilirzkog ljubitelom jarka zvezda ilirzkeh nanoqh izadje, da ne budemo u pravom našom jeziku kano inoztranci, i u sredini slavnog našeg Naroda nepoznata Bratja. Ova anda u nama motreći usudilismo se vama ljubezni Gozpodine poručiti, da bi i nama što najberže Narodne Ilirzke novine od sada pošaljati izvolili, i to od pervoga januaras ove godine. Takodjer molićemo uljudno za verze ako kakvi izašli jesu ilirzki, da poznamo bolje stihotvorje ilirzko, u pomanjkanju knigah ilirzkih, koje sve vašoj milosredji oztavlamo. Ova daklam vama ljubezni gozpodine izhručujemo ostajemo i Pečuhu dana 29. januara 1839. Vas u serdcu noseći Bratja klerikuđi Bogoslovci reda s. Franj. S. Ecclesio.”
Đuro Franković
LIT.: Pécsi lexikon, natuknice o pečuškim franjevcima, I. tom A-M 2010 (Urednik Ferenc Romváry); Mira Kolar-Dimitrijević Ferdo Rusan život i djelo, Meridijani, Samobor, 2004.
Foto: Akoš Kolar
