Pjesma brata sunca
Sveti Franjo rođen je u Asizu (Assisi, Italija) 1182. godine, pravo mu je ime bilo Giovanni Bernardone. Ime Francesko (Franjo) je navodno dobio po tome što je još u mladosti naučio francuski jezik jer je volio provansalske pjesme, veoma popularne u ono vrijeme. Bio je sin bogatog trgovca Petra Bernardonea. Kao bogati mladić, a u skladu s ondašnjom moralnom raspuštenošću, Franjo je bio sklon uživanju u materijalnim blagodatima. Osim toga, bio je viteški borac, što je tada značilo da je imao i izniman ugled u društvu. No, nakon rata s Perugiom teško se razbolio, ali i ozdravio, tako da mu je to ozdravljenje potpuno promijenilo njegov dotadašnji način razmišljanja. Utemeljio je franjevce, njegova je poniznost i jednostavnost postala trajno nadahnuće sve do današnjih dana.
“Pjesmu brata Sunca” ili “Pjesmu stvorenja” je Franjo ispjevao pri kraju života dok je gotovo slijep, bolestan i bespomoćan ležao u jednoj slamnatoj kolibici uz crkvicu sv. Damjana. 1225. godine, na molbe svoje braće, jer su bila zabrinuta za njegovo zdravlje, mučila ga je strašna bolest očiju, i druge njegove tjelesne patnje, a rane što je dobio u stigmatizaciji često su krvarile, odlučio je odmoriti se. „I poslije jedne od tako strašnih noći, kada mu se činilo da neće izdržati, kad se ujutro pojavilo sunce sa svojim zrakama i pozlaćivalo Franjinu kolibu, neka sveta radost obuzme njegovu dušu i iz njegova srca provre neka radost i besmrtna pjesma koja će zanositi vjekove. “Pjesmu brata Sunca” odmah je uglazbio Franjin subrat Pacifik.” https://hkm.hr/duhovnost/pjesma-brata-sunca/
„Pjesma stvorenja“ koja će 2025.godine slaviti 800. godišnjicu nastanka, prikazuje Franjinu ljubav prema prirodi i njegov odnos prema stvorenjima, ona je u stvari molitva slična „Pjesmi triju mladića” iz biblijske „Knjige proroka Danijela”.
Pjesma triju mladića u užarenoj peći
„Studeni i vrućino, blagoslivljajte Gospoda:
hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda:
hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda:
hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
Tuče i snijezi, blagoslivljajte Gospoda:
hvalite i uzvisujte ga dovijeka!“
Dn 3, 67-70
Pjesma brata Sunca
Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri,
tvoja je hvala i slava i čast
i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada,
dok čovjek nijedan dostojan nije
ni da ti sveto spominje ime.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
sa svim stvorenjima svojim,
napose s bratom, gospodinom Suncem:
od njega nam dolazi dan
i svojim nas zrakama grije.
Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno,
slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.
Hvalite i blagoslivljajte
Gospodina moga,
zahvaljujte njemu, služite njemu svi
u poniznosti velikoj.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama.
Njih si sjajne i drage i lijepe
po nebu prosuo svojem.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Vjetru,
po Zraku, Oblaku, po jasnoj Vedrini,
i po svakom vremenu tvojem,
kojim uzdržavaš stvorove svoje.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestrici Vodi,
ona je korisna, ponizna, draga i čista.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Ognju, koji nam tamnu rasvjetljuje noć.
On je lijep i ugodan, silan i jak.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatke nam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje
i podnose rado bijede života;
blaženi koji sve podnose s mirom,
jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri nam tjelesnoj smrti,
kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu;
a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,
jer druga im smrt nauditi neće.
Odabrala Milica Klaić Tarađija
