Legenda za Miholje
Kada je Bog poslao sv. Mihalja po dušu jedne sirote udovice, koja je brinula o svojoj brojnoj siročadi, djeca su tada počela moliti arkanđela da pričeka sve dok oni ne porastu pa dok ne budu mogli od svoje čovječnosti sami živjeti. Sveti Mihajlo je požalio udovicu i siročad i tako se na nebo vratio bez ženine duše. No, tamo je Gospodinu Bogu ispričao sve kako se je zbilo i zašto nije izvršio naredbu.
Nato ga Bog, nakon dva tjedna, ponovno poslao na zemlju. Sveti Mihajlo pred crkvom zapazi jednog pijanog čizmara pa se uputio s njim u razgovor. Majstor je Mihajla primio u službu. Stigavši kući supruga čizmara pripremila im je objed. Sveti Mihajlo odmah se latio čizme šivati. Siromah čizmar ga tada upita da li je već i prije radio takav posao. Mihajlo je samo toliko rekao neka majstor samo malo pričeka i vidjet će kako zna on šivati.
No, anđeo je i od samog majstora sašio ljepših čizama. Brzo se pročuo glas o vještom mladom čizmaru. Nagrnilo je mnoštvo kupaca i majstor je lijepo zarađivao. Nakon isteka dva tjedna anđeo se pozdravio s čizmarom koji mu je isplatio zaradu, ali je sveti Mihalj novac dao udovici te se tako vratio na nebo. Tamo je ispričao Gospodinu Bogu kako je pomogao sirotici.
– Nije to baš tako, – rekao je Gospodin – već ti idi na morsko dno! Tamo ćeš naći jedan kamen pa ga donesi gore.
Mihajlo učini tako, a tada mu Otac Bog zapovijedi da razbije kamen. U kamenu je našao jednog crva.
Reče Bog: – Vidiš, onaj tko se stara o tom crvu, starat će se i o siročadima!
Sveti Mihajlo se je bez riječi vratio na zemlju po ženinu dušu.
Kazivala Marija Pečuvac, Šokica, imala je 70 godina.
Bálint, Sándor Ünnepi kalendárium. Mandala Kiadó,
Szeged, 1998., svezak 3., 368-369.
Legendu je pribilježio Géza Müller u Mohaču 1969. godine.
Prijevod: Đuro Franković
