Uskrsna propovijed vlč. Ladislava Bačmaija

Pečuh, Franjevačka crkva uskrsni ponedjeljak 2023.

Draga braćo i sestre u Kristu!

Uskrs je navjeći kršćanski  blagdan, naime slavimo kako je život savladao, pobijedio smrt. 

Sveti Pavao apostol ovako veli: “Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista naše propovijedanje, uzalud i vjera vaša” (1 Kor 15,14).

Uskrs je događaj na rubu povijesti, jer na Veliki petak mrtvog Krista polažu u grob, a na uskrsnu nedjelju ujutro, uskrsli Krist se pokazuje naprimjer Mariji Magdaleni. Tijelo uskrsloga Krista koji se ukazuje apostolima, nije povezano ni s prostorom, nije povezano ni s vremenom.

Čitao sam o jednom ruskom običaju, prema kojem vjernici ujutro na Uskrs izlaze u groblja i tamo se počnu smijati, cerekati. Možda je to krajnje neobično, jer u groblju se više plače nego smije, a na taj dan vjernici ismijavaju smrt, jer nije njezina zadnja riječ.

Moja je majka prošle godine umrla baš na žalosni petak, u vrijeme Isusove muke, njezin ovozemaljski život zgotovljen je u molitvi, siguran sam da je deseticu krunice koju je ovdje otpočela, tamo završila. Što će reći, molitva joj je bila most do vječnog života. Njena je smrt bila sretna smrt, to je u svojoj molitvi i željela, a takvu smrt želim i sam sebi.  Ali je za to potrebno podnijeti muke, potrebna je duša kojoj je važna molitva, da nas smrt ne bi zatekla nespremne iako njezin poziv dođe neočekivano.

Nama kršćanima, Uskrs znači i propovijeda punu pobjedu života nad smrti, nama je život svet, od samog začetka do prirodne smrti, i navješćujemo, nitko nema pravo učiniti ništa protiv života, ni tada ako je riječ tek o zametku ili o osobi koja umire

Poruka Uskrsa za nas jeste da ima života i nakon života, zbog toga je vrijedno prihvatiti i poteškoće koje nas zateknu. Ako imamo vjeru, imamo nadu, to se pokazuje i u našem svakodnevnom životu, jer vjerujemo da dobro nadvlada, pobijedi zlo. 

Mislim da na cijelom svijetu nema čovjeka, a u Europi sigurno nema koga osjećajno nije dotakao rat koji je nazočan u našem susjedstvu. Isus je unaprijed rekao: biti će rata među vama. Dok se odvija negdje u daljini, ne dira nas previše. Ali sada se u susjedstvu čuju pucnjevi, ruše zgrade, umiru ne samo vojnici, nego i civili, među njima mala djeca . Milijuni izbjeglica su morali napustiti svoje domove samo zbog toga što se njihovi lideri ne mogu mirno dogovoriti, nego su potegli za priborom nasilja, i nije ih briga za patnje ljudi.   

Nedjelja na ruskom jeziku glasi vaszkreszenje, to jest uskrsnuće. Nadajmo se da će proslava Uskrsa dovoditi do uskrsnuća zaraćenih stranaka iz smrti mržnje i ravnodušnosti na život ljubavi.

Na zapadu se događa jedan drugi rat, iz Europske unije se izbacuje Bog, dok je to tako, ne možemo očekivati ništa dobro. Koliku agresivnost vidimo u školama među djecom, među djecom i njihovim nastavnicima. To se događa zato jer je nestala vjera, nestao je moral. Pravilno je rekao kardinal Mindszenty, „Zatvorite li vrata vjerskim školama, širom ćete otvoriti vrata popravnih ustanova i zatvora”. Na žalost tu smo sada no postoji nada za izlazak iz te moralne krize.  Mi smo još jako daleko od onoga što sam vidio na fejsu: u Poljskoj u Varsavi na ogromnom trgu muškarci mole krunicu. Obradovalo me kada sam vidio da su muškarci molili krunicu i u Hrvatskoj. A onda sam se ražalostio kada sam čitao kako jedan hrvatski biskup izjavljuje da prema Isusu moliti nije potrebno javno, na očigled drugih ljudi. Neki su mislili da molitelje biskup kritizira, no on je upravo htio naglasiti neka se u svakom gradu svake zemlje klečeći moli krunica. Pogotovo sada, za mir.

Još jedan rat skuplja žrtve svoje, naime svatko želi ostvariti samo svoje želje, a to htjenje dovodi do eksplozije, do raspada obitelji. Žene ne žele biti majke, nego uspješne poduzetnice, zbog toga ne žele roditi ili rode samo jedno dijete, tako nas je iz godine u godinu sve manje. Broj stanovništva Mađarske je ispod deset milijuna, više njih umire nego što se rodi. Unatoč tome što poslijednih godina ipak raste malo natalitet. Ljudi su postali sve više sebični, to je posljedica individualizma.

Dok je davno bila svetinja obitelj, rodbina, manje ili veće zajednice,  danas se ljudi stavljaju na mjesto Boga i misle cijeli se svijet vrti oko njih.

Isus je rekao, ne može učenik biti veći od svoga meštra. Na Cvjetnicu je mnoštvo ljudi palminim granama pozdravljalo Isusa, no par dana kasnije na Veliki petak je ista masa ljudi vikala: Propni njega, na križ s njim!

Za vrijeme društvenih promjena mnogo je ljudi krenulo putem obraćenja. Sjećam se, tada sam bio posvećen za svećenika, koliko je mnogo bilo krštenja, prvopričesnika, krizmanika. Nakon 4 godine kad se vratila stara vlast mnogi su zastali na putu za Damask, shvatili su ne treba prenagliti. Na žalost takav je bio čovjek i u doba Krista, a takav je i sada. Dobro bi bilo da nas na obraćenje vodi duboka želja iz srca, tada bi ustrajali pokraj vrijednosti. Jer Božje su zapovijedi vjekovječne, nikad neće zastarjeti Isusova spasiteljska smrt i uskrsnuće njegovo.  Dogodilo se prije dvije tisuće godina, ta je milost i nama dana, a biti će ona dana i budućim pokoljenjima. Isusovo uskrsnuće neka bude i nama radosna svetkovina, ta život je nadvladao smrt.

Trudimo se da se u svom životu okrenemo od zla i činimo dobro. Neka i u nama uskrsne novi čovjek koji će nastojati živjeti  prema božjim zapovijedima, pripremajući za nas kraljevstvo Božje, o kojem jedan pisac piše: to je takva kuća koju gradimo ovdje na zemlji da bismo u njoj živjeli na drugoj strani, poslije smrti. Amen.

 

Foto: Akoš Kolar