Vazam – nedjelja uskrsnuća Gospodnjega

Mt 28,1-10:

Uskrsnuo je, ide pred nama u Galileju

Po suboti u osvit dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji… pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg… Anđeo progovori ženama. „Vi se ne bojte!“ Ta znam Isusa raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče…

Mnogi poganski narodi, među kojima su bili do stoljeća sedmog i Hrvati, običavali su u proljeće paliti grane da bi počistili prostor na kojem se mogao lakše odvijati život u proljeće. Može se pretpostaviti da su to paljenje shvaćali kao svojevrsnu žrtvu hvale za dar života koji se u prirodi očituje.

Kršćanstvo je taj poganski krijes posvetilo.

Kršćanstvo se raduje novosti života, koja se novost javlja u Isus Kristu, uskrslome. I od sada stajati uz krijes – ode čega dolazi i pojam Uskrs – Vazam – više ne znači samo bdjeti uz vatru zahvale za život u prirodi, nego bdjeti uz vatru za život natprirode, radi natpovijesnog života koji se očituje u Kristu Isusu uskrslome. Zato to više nije stajanje uz krijes, nego stajanje uz Krista.

Ona subota prije uskrsnuća bila je drugačija od svih drugih. Bila je subota šutnje, subota Božje šutnje. A onda je došao treći dan jutro ili navečer ili još bolje – tijekom noći u šutnji moje sobe dogodit će se susret. Prepoznat ću ga kao i žene. Meni nije dovoljno znati da je Isus umro na još jednom križu, ta toliko je vješala na zemlji. Ja hoću znati je li on uskrsnuo.

Križ me poziva na vjeru, ali ovo u što vjerujemo jest pobjeda križa (Pascal). Isus je danas živ, živ za mene. Često Isusa tražimo tamo gdje On nije. Pripovijest o praznom grobu, pokazuje nam da su također i žene na prvo uskrsno jutro tražile Isusa ondje gdje On nije bio. Luka evanđelist govori kako su dobile ukor od anđela: „Što tražite živoga među mrtvim?“ Prazan grob pokazuje da su Isusa tražili na pogrešnom mjestu. Kako je Isusovo uskrsnuće  obradovalo i umirilo apostole, ono treba svakom čovjekou donijeti duševnu radost i mir, naglasio je Isus na dan svoga uskrsnuća. Prva riječ tog istog dana uvečer i pozdrav učenicima bio je: „Mir vama!“ I odmah zatim: „Primite Duha Svetoga. Kojima oprostite grijehe, opraštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im“. (Iv 20, 21 – 23.)

Uskrs je dan mira, praštanja i života. Iako krivo opružen, izrugan, ismijan i mučen, uskrsnuvši na novi život, ne govori o osveti, već o miru i praštanju.

Kažu da se neki vjernik tužio svom župniku: „Zamislite, svećenik je na ukopu mog najboljeg prijatelja nekoliko puta spominjao uskrsnuće, kao da prijatelj nije mrtav!“ „Jest prijatelj je bio mrtav, ali snagom vjere, on je i dalje živ; živi na drugačiji način. To svi osjećamo, svjesno ili podsvjesno. I to vjerujemo!“ – odgovorio mu je župnik.

Sjećam se i ateista koji su držali nadgrobne govore svojim drugovima, da su se izražavali sa „dragi druže“ i „ti i za nas bio“… Nema više ni druga i njegova „ti“ ako poslije smrti nema ništa. Podsvjesno, dakle, i u ateistu ima život nakon smrti. Bolje je, ipak, kad to čovjek svjesno vjeruje i vrednuje. To je moguće, dakako, samo darom vjere, koji treba u sebi njegovati, jer se u protivnom, dar vjere može izgubiti.

Poznati pisac August Šenoa (1838.-1881.) na samrtnoj postelji u svojoj 43 godini, molio je nazočne: „Ne dajte mi umrijeti, imam još toliko toga reći!“ Nisu mu ispunili želju. Ne zato jer nisu htjeli, nisu mogli. Čovjek bi htio i pokušava izbjeći smrt, ali ne može. „Jer za sve postoji jedan ulazak u život, a  tako i jedan izlazak“ / Mudr 7,6 /

Oči naše vjere moraju se izoštriti. Kršćanin nema samo vanjska osjetila, on ima i nutarnja osjetila vjere. Tim osjetilima može opaziti i prepoznati Kristovu prisutnost uvijek i posvuda. Zahvaljujući tim, nutarnjim osjetilima  zna da ga okružuje i prožima Kristova ljubav. Zna da pliva u moru svjetla i ljubavi. „ Ja sam uskrsnuo i još kod tebe“ stoji u staroj ulaznoj antifoni u misi na dan Uskrsa. Najveća čovjekova trpljenja, njegova osamljenost, konačno su pobijeđena. Ni jedan kršćanin ne može reći da je osamljen i sam. Doduše može se ponekad osjećati osamljen, ali zna da je taj osjećaj varljiv, da taj osjećaj nema veze sa stvarnošću. A stvarnost je da je Krist s nama, sve dane, do svršetka svijeta.

Dragi čitatelji Zornice nove! Dragi Hrvati i Hrvatice diljem Mađarske rasuti po gradovima i mnogim selima. Neka do svih vas dopre anđelov ukor: „Što tražite živoga među mrtvima. Nije ovdje uskrsnuo je.“ ALELUJA, ALELUJA !

Želim svima radostan i blagoslovljen Uskrs.

Vaš velečasni Marko Bubalo, umirovljeni svećenik iz Vinkovaca

 

Foto: Detalj iz Đakovačke katedrale. Snimio: Akoš Kolar

Uskrs je dan mira, praštanja i života. Iako krivo opružen, izrugan, ismijan i mučen, uskrsnuvši na novi život, ne govori o osveti, već o miru i praštanju!