Moji susreti sa Svetim Ocem
Više puta sam imao priliku nazočiti svetoj misi koju je predvodio papa Franjo, najprije 2016. u godini jubileja milosrđa kada je došao na Svjetski dan mladih u Krakovo. Sjećam se, čekalo ga više tisuća mladih, svi su radosno pljeskali kada su ga ugledali.
Godine 2019. bila je druga prigoda, kada sam mogao sudjelovati papinskom misnom slavlju u svetištu u Csíksomlyó. Tada ni slutio nisam da ću ga nakon par mjeseci osobno susresti. Hodočašće u Csíksomlyóu svima nama urezalo se duboko u pamćenje, dok smo ga čekali nevjerojatan pljusak je tukao po nama, a kada se pojavio, nestali su oblaci i prosjalo je sunce.
Treći moj susret s papom Franjom dogodio se još iste godine u Rimu, kada smo ga prilikom audiencije srijedom ujutro, osobno pozdravili mi, bogoslovi Estergomskog (ostrogonskog) sjemeništa. Svima nama je podario po jednu krunicu, uz riječi da je često prebiramo, da je često molimo. Ovaj, za mene jako mio poklon, od tada čuvam s velikim poštovanjem.
Međunarodni euharistijski kongres bio je sljedeća prilika kada sam nazočio njegovoj misi, ali sam zbog Covida koji je ustanovljen kod mog jednog kolege, samo iz daleka pratio događanja.
Nakon svega ovoga još sam dva puta imao prilike osobno se sresti i rukovati sa pokojnim papom, bili su to za mene nevjerojatnom osjećajnošću nabijeni trenuci.
Prva prigoda: boravak Svetog Oca u Budimpešti. Bio sam izabran za liturgijsku službu za vrijeme njegove mise. Rekoše nam da se osobno želi sresti svima koji su se primili službe. Tada se rukovao sa svima nama koji smo biti pred svećeničkim ređenjem.
Druga i ujedno zadnja prilika dogodila se 20124. godine kada sam bio jedan od osoba nacionalnog hodočašća u Rim, došli smo željom da mu zahvalimo što j eprije godinu dana posjetio našu domovinu. I taj je susret bio za mene veliko iznenađenje, uopće nisam se nadao da će mi pružiti ruku. No on je na taj način želio pozdraviti nas koji smo bili pred svećeničkim ređenjem. Tada sam mu, na molbu svoga poznanika, pružio pileolus, malu okruglu svećeničku kapicu, da je stavi na glavu. Osmjehnuo se i to je učinio, ali, prema običaju, vratio mi je nazad. Cijeli susret odvijao se u radosnom ozračju, smješio se, bio je dobre volje. Čak se s nekim biskupima i našalio.
Mišljenja sam da će ga se mnogi sjećati po njegovoj spontanosti i druželjubivosti. Hvala ti za sve, Sveti Oče, počivao i miru!
Tekst i fotografije vlč. Sebastijan Mihović
