Piše: Stipan Filaković
Vjeronauk i materinja riječ
Do početka rujna škole će se odmarati. Ljetni raspust ipak ne smije proći jalovo, taj period treba iskoristiti za pripremu nove školske godine. Kad se govori o školskom programu uvijek se povede riječ i o vjeronauku što je i razumljivo. Religija je u osnovi naše kulture. U sredinama gdje živi hrvatska manjina pitanje učenja vjeronauka u školi povezano je s materinjim jezikom. A tu se onda javljaju skoro nepremostivi problemi.
Prvi i najznačajini je: djeca slabo znaju materinji jezik pa je učenje vjeronauka ujedno i jezično pitanje. Drugi problem je nedostatak svećenika koji znaju hrvatski. Zato koncepcija religiozne kulture (vjeronauk) u školama, osim uvažavanja društveno-kulturnih i religiozno-kulturnih uvjeta, treba voditi računa i o našem manjinskom kontekstu.
Ne znam da li postoji popis škola gdje naša djeca vjeronauk uče na hrvatskom jeziku. Poznato mi je da u tako velikim hrvatskim etničkim zajednicama kao što je ona u Keresturu ili Serdahelu vjeronauk se ne uči na hrvatskom jeziku. Nije mi poznato npr., da li malobrojna djeca u malim selima imaju mogućnost učiti vjeronauk na hrvatskom jeziku, i konačno i nastavnci trebaju poduku iz vjerske kulture, što se također ne smije gubiti iz vida.
O svemu tome trebali bi raspravljati iskusni manjinski djelatnici (ne samo predagozi). Po mom sudu bilo bi veoma svrsishodno kada bi naši pedagozi konačno utemeljili svoje udruženje jer bi ono, pored drugog, moglo sagledati sve aspekte učenja vjeronauka na hrvatskom jeziku. Ono bi uz pomoć roditelja i svećenika (predavača?) moglo odabrati najprikladnije tipove, modele prilagođene našim prilikama. Naravno, uz pomoć državnih i crkvenih institucija.
Vjeronauk osim procesa religioznog kultiviranja ima, kako rekosmo, jednu dodatnu dimenziju, koja je povezana s materinjim jezikom. Ta komponenta komplicira ionako (zasada?) složenu situaciju. Prijeko je potrebno da se još prije početka školske godine sagledaju, analiziraju svi aspekti, sve mogućnosti i sva (doduše malobrojna) iskustva. Treba postupiti vrlo stručno i smišljeno, vodeći osobitu brigu o mogućnostima, načinima. Pri analizi i opredjeljivanju svakako treba uzeti u obzir pomoć, možda savjete, koje nam može pružiti Crkva u Hrvata.
Uvođenje vjeronauka je proces što znaši da nas naši neuspjesi ne bi trebali obeshrabriti već poticati na nove pokušaje. No trebamo biti svjesni i toga da ne smijemo kasniti. Zato i ljetni raspust treba upotrijebiti za sagledavanje mogućnosti za temeljitu pripremu, a to bi trebao biti zadatak svake škole, svake crkvene zajednice ali i šire društvene zajednice. To npr. trebao biti zadatak i Saveza Hrvata koji bi koordiniranjem, organiziranjem razgovora na tu temu (možda po regijama) mogao (trebao?) privremeno zamijeniti udruženje manjinskih pedagoga i potaći njegovo organiziranje.
Istaknuta slika: Misa za maturante u Pečuhu 2025. Snimio Akoš Kolar
