Molitva Sv. Antunu
Bože, dobri i milosrdni Oče, zahvaljujemo ti što neprestance obnavljaš i oživljavaš svoju Crkvu po njezinim svecima i sveticama. Oni su sa vršeno nasljedovali Krista, ostvarili u sebi uskrsnu tajnu tvoga Sina i sada su, u nebeskoj slavi, naši uzori i naši zagovornici. Tvoji sveti očituju koliko su različiti i bogati darovi tvoga Duha ljubavi. Posebno ti zahvaljujemo što si nam u svetom Anti Padovanskom dao izvanrednog učitelja evanđeoske istine i trajnog posrednika svojih milosti. Jačaj nas da možemo nasljedovati primjer svetog Ante i svih tvojih svetih kako bismo nakon zemaljskog života zajedno s njima postali dionici ma tvoje vječne slave. Amen.
Sv. Antun Padovanski rodio se 1195. godine u Lisabonu, glavnom gradu Portugala. Krsno mu je ime bilo Ferdinand. Ostavivši svijet i stupivši u red Sv. Franje, dobio je ime Ante, a budući da je umro u talijanskom gradu Padovi i tu počivaju njegovi ostaci, dobio je naslov Padovanski.
Njegovi roditelji, otac Martin i majka Marija, bili su plemićkog koljena, no kako su bili pravi bogobojazni kršćani, više su cijenili krjepost nego plemstvo. Mladi Ferdinand u ranoj svojoj mladosti učio se znanju i nabožnom životu u svećenika stolne lisabonske crkve.
Već u petnaestoj godini odlučio je posvetiti se Bogu, pa stupi u samostan Augustinaca kraj Lisabona. Budući da radi čestih posjeta rodbine nije mogao naći pravi mir i u miru Boga svoga, kako je želio, premjeste ga na njegovu molbu u Koimbru u samostan Sv. Križa istih redovnika. Nakon osam godina svoga boravka u Koimbri zarediše ga za svećenika.
Sv. Antun s malim Isusom
Svoju snagu pri obraćanju grješnika crpio je Sv. Antun od Boga vanrednim načinom. Jednoga dana propovijedaše u nekom gradiću. Onda ga k sebi pozove jedan građanin i dade mu sobicu na sami, da može mirno razmatrati i znanosti se baviti. Svetac je svu noć probdio u molitvi. Kad je taj građanin obilazio kuću, da razvidi, da li je sve u redu, pogleda mu iz radoznalosti u sobicu kroz prozor i vidje ga, kako u rukama drži i grli krasno djetešce. Tu pojavu ne mogaše građanin sebi objasniti. Djetešce se javi Sv. Antunu i reče, da je Isus. Iza molitve opazi Sv. Ante onog građanina i zabrani mu govoriti o tome, što je vidio i čuo, dokle god on živi. Taj dobri građanin održa svoju riječ i istom iza smrti svečeve razglasi to viđenje maloga Isusa, kako se sad obično islika Sv. Ante.
izvor: internet stranice župe Bugojno
