Pečuški biskup Juraj Klimo
70. po redu pečuški biskup Juraj Klimo u Pečuh stiže 22. prosinca 1751. njegove su zasluge za bogato hrvatsko izdavaštvo u Pečuhu velike. Bio je nesumnjivo ključna i nezaobilazna osoba na tome području, crkveni viskodostojnik, organizator školstva i duhovnog života nekadašnje Pečuške biskupije, koja se prostirala čak do Save. Njegova se djelatnost zapaža i u gospodarskom životu Pečuha i šire baranjske regije. Od Lopašova, Požuna, Budima, Trnave do Pečuha.
Rođen je u 4. travnja 1710. u slovačkome mjestu Lopašov. S hrvatskog je motrišta zanimljivo da mu je u matičnoj knjizi krštenih navedeno prezime: Klimovicz, što će reći Klimović, i što upućuje da je bio potomak hrvatskih doseljenika u ondašnju Gornju Ugarsku, koji su izbjegli zbog okupacije hrvatskih prostora i osmanlijskog progonstva. Roditelji bili su mu veoma siromašni ratari, imao je brata Martina, Ivana i sestru Anu. Tadašnji kanonik u Požunu, tj. Bratislavi Vranović (Wranovich), zamijetio je sposobnog mladića, tada još uvijek prezimena Klimović, kojemu je odlučio materijalno pomagati u njegovu školovanju u tom gradu. Kasnije je Klimović započeo studij teologije u Budimu a nastavio u Trnavi. Za svećenika je zaređen u 23. godini te je ubrzo postao osobni tajnik nadbiskupa grofa Ferenca Klobusiczkyja. U crkvenoj hijerarhiji postupno napreduje i postiže visoke časti ali tada već prezimena Klimo, nije poznato kada je u međuvremenu promijenio svoje izvorno prezime. Godine 1740. pos taje kanonik u Požunu, a sljedeće je već zabilježen i kao glavni dekan u Njitri. U Pečuh stiže 22. prosinca 1751. i uskoro je ustoličen za biskupa. Nakon godinu dana preuzima i dužnost velikog župana Baranje i Tolne, sve do g. 1775. kada je imenovan velikim županom Virovitičke županije.
Biskup Klimo utemeljuje i biskupsku knjižnicu s 15 tisuća naslova, koja i danas nosi njegovo ime (»Klimo Könyvtar«). U Mađarskoj ona g. 1774. postaje prva javna knjižnica, koja se i danas smatra temeljem bivše pečuške Sveučilišne knjižnice. Knjižnica »Klimo« raspolaže s hrvatskim unikatima tiskanih u Hrvatskoj, u Italiji i Ugarskoj. Brojne su knjige ugledale svjetlo dana u Budimu, Šopronu, Kaloči, Baji, te oko desetak u Pečuhu.
„Biskup Klimo došao je u Bošnjake 13. rujna 1755. u pratnji svoga vanjskog vikara Ivana Penića. Matičnu Crkvu u Bošnjacima, posvećenu sv. Martinu, opisuje kao jaku malu i sagrađenu na vrlo vlažnom mjestu. Župna je kuća na još vlažnijem području, blizu rušenja i u takvu stanju da ju se ne isplati popravljati. Za vrijeme poplava bilo je gotovo nemoguće ići na filijale u Županju i Štitar. Budući da se Županja (Xupanya) nalazila u središtu župe te imala novu crkvu, što je župnom upravitelju omogućavalo lakši pristup u Štitar i Bošnjake, s čime se složio i mjesni satnik, matica je, uz pristanak naroda, prenijeta natrag u Županju. Stoga je biskup zamolio pukovniju da se podigne i nova župna kuća u Županji.
Nova crkva u Županji, posvećena sv. Ivanu Krstitelju, sagrađena je od drveta, ima svod od dasaka i pokrivena je šindrom. Dobro je snabdjevena crkvenim inventarom, ali još nije blagoslovljena niti se u njoj nalazi oltar.
Odlukom Marije Terezije, od 25. rujna 1754. godine, došlo je do promjene upravitelja župe. Tako su franjevci 1757. godine predali pečuškom biskupu Klimi 11 župa, a među njima i župu u Bošnjacima. I dalje su franjevci ostali upravitelji župa, što svjedoči i smrt o. Bonaventure Jurjevića kojeg nekrologij opisuje kao upravitelja župe u Županji. Predaju županjske župe proveo je o. Bernardin Balić 17. lipnja 1761. godine, prepustivši upravljanje župom Marku Moroviću, svećeniku Pečuške biskupije, koji je došao iz Bogdašina.
Izvor: Đuro Franković: Hrvatska knjiga u Pečuhu (2) Glas Koncila broj 20 20. svibnja 2012.
