Povijest jednoga malog mjesta može biti mnogo veća nego što se na prvi pogled čini. O tome svjedoči monografija Kukinj – tri stoljeća bošnjačkih Hrvata, predstavljena 28. kolovoza 2026. u Domu kulture u Kukinju.
Monografiju Kukinj – tri stoljeća bošnjačkih Hrvata osmislila je i uredila Branka Pavić Blažetin, koja potpisuje i najveći dio sadržaja. Knjiga je objavljena u nakladi Hrvatske samouprave Kukinja, uz sunakladništvo Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj, a tiskala ju je Croatica u Budimpešti. Riječ je o četvrtoj knjizi u nizu posvećenom hrvatskim zajednicama u Mađarskoj, nakon monografija o Kozaru, Salanti i Katolju.
Na 304 stranice sabrana je povijest kukinjskih Hrvata od njihova dolaska krajem 17. i početkom 18. stoljeća do danas. Uz povijesne preglede, knjiga donosi priloge o školstvu, jezikoslovni prikaz kukinjskoga hrvatskog mjesnog govora, poglavlje o Kukinju u mađarskom tisku, djelovanju Hrvatske narodnosne samouprave te o svakodnevici i identitetu mjesne hrvatske zajednice.
Razgovori s deset Kukinjčana osobnim sjećanjima oživljavaju nekadašnji život sela, njegove običaje, jezik i obiteljske priče, dok bogata fotografska građa monografiji daje obilježje svojevrsnog obiteljskog albuma Kukinja.
Za katoličkoga čitatelja posebno je vrijedan dio monografije posvećen vjerskom životu. Poglavlje „Križ Bože“ – Vjerski život nekadašnjih i današnjih Kukinjčana napisala je Milica Klaić Tarađija, koja kroz prošlost i sadašnjost pokazuje koliko je vjera bila utkana u svakodnevni život kukinjskih Hrvata.
Ta priča počinje već s dolaskom njihovih predaka. Hrvati koji su krajem 17. i početkom 18. stoljeća pristizali iz Bosne nisu u novu postojbinu donosili samo svoj jezik i običaje. S njima su dolazili i franjevci, koji su ih pratili i čuvali njihovu pripadnost Katoličkoj Crkvi. Vjera je tako od samih početaka bila trajno prisutna u njihovu životu u novoj sredini.
Djevojke u bošnjačkoj narodnoj nošnji: s lijeve strane Mirjana Šimai, Danica Kovač i Bojana Popović
Vjersku tradiciju Kukinjčana obilježavaju brojni blagdani, pobožnosti i običaji. Među njima su slavljenje Badnjaka i Uskrsnuća Gospodinova, pobožnost križnoga puta, blagoslov polja na Markovo, devetnica Majci Božjoj Lurdskoj i čuvanje Isusova groba. Autorica piše i o marijanskim pobožnostima u svibnju i listopadu te o pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu, moljenju krunice prije mise i misama za pokojne članove obitelji u studenome.
Vjera je bila neraskidivo povezana i s hrvatskim jezikom. Stari zapisi o kukinjskoj školi svjedoče da je učitelj bio i kantor. Pratio je djecu u crkvu, svirao i pjevao, predvodio litanije i procesiju križnoga puta, a na velike blagdane misa se slavila i na hrvatskom jeziku. Jednom godišnje, na nedjelju Presvetoga Trojstva, Kukinjčani su odlazili na hodočašće u marijansko svetište u Đud.
Kukinj – tri stoljeća bošnjačkih Hrvata čuva uspomenu na ljude i vrijeme koje nestaje, ali istodobno pokazuje što je zajednici davalo snagu da traje. Na njezinim su stranicama zabilježeni tragovi predaka i njihova nasljeđa koje je i danas prisutno u Kukinju.
Timea Šakan Škrlin
