55 milijuna za semeljsku crkvu-kapelu
21. listopada 2025. godine u Semelju je blagoslovljen i položen kamen termeljac nove crkve-kapele. Vjerski je obred odradio vlč. Robert Mager izaslanik pečuškog biskupa, voditelj biskupskog ureda u društvu brojnih političkih lica. Miklós Soltész državni tajnik odgovoran za crkvene i narodnosne kontakte Mađarske vlade, dopredsjednik Demokršćanske narode stranke je na svojim mrežnim stranicama o činu napisao: „Biti će to dom vjere, zajednice i molitve.“ DOK SE U Europi zatvaraju crkve, mi ih gradimo, dosada više od dvije stotine.” Jozo Polić gradonačelnik Komloa je također izrazio radost svezi događaja ukazajući na to da i sam pripada hrvatskoj nacionalnosti, a u posao je uključen kao generalni projektant. Mađarska je vlada s 55 milinuna forinti podržala izgradnju, izjavio je Péter Hoppál, parlamentani zastupnik ove regije. Svečanom su činu nazočili glasnogovornik Hrvata u Mađarskom parlamentu Jozo Solga, generalni konzul RH u Pečuhu Drago Horvat, načelnik sela Jozo Kumli i predsjednik hrvatske samouprave Mišo Šarošac.
U slijedećih nekoliko redaka vratimo se u prošlost sela koristeći knjigu dr-a Đure Šarošca koju je napisao o bošnjačkim-bosanskim Hrvatima koji žive u okolici Pečuha
U prvoj polovici 18. st. Bosanski Hrvati (Bošnjaki) pripadali su dvjema župama, to su Egrak i Salanta.
Župa Egrak je do 1712. g. bila je poznata kao semeljska župa jer joj je svećenik tamo stanovao. Župni dvor u Semelju je već tada vrlo porušen, a crkva također. Zbog toga se ponovo imenovani župnik Mijo Đurić preselio u susjedno selo Egrak gdje je pored crkve sagradio novi župni dvor. (Brustle J. 1950. 233.) Nemamo točne podatke kada se srušila semeljska crkva. Pretpostavljam da je to bilo poslije preseljenja župe. Salantska i semeljska crkva nalazile su se izvan sela na 800-100 metara pa i taj način smještaja crkve ukazuje na rani srednji vijek. …
Iz crkvenih dokumenata se ne može doznati kome je bila posvećena semeljska crkva. Sudeći po zaštitniku sela, pretpostavljam da je podignuta u čast svetog Vendelina, jer selo i danas slavi tog sveca. Ime Vendelin nema nikakvu tradiciju među našim Hrvatima koji ovdje žive, a ni među osobnim imenima nećemo naći nikog s tim imenom – piše Đuro Šarošac u knjizi Bosanski Hrvati u okolici Pečuha, koja je objavljena u Budimpešti godine 1991. (345.str.)
Tekst: Milica Klaić Tarađija
Fotografije: Akoš Kolar
