Stariji Santovci ga se i danas sjećaju
Jakov Wildinger (Mladenovo /Dunabökény/, 14. srpnja 1886. – Chicago, Ilionis, SAD, 8. rujna 1938.) svećenik i pisac molitvenika.
Maturirao je u Kalači; za svećenika je zaređen 26. VI. 1911. godine. U Santovu (Hercegszántó) u dva navrata obavlja svećeničku službu te se iselio u Ameriku. U Chicagu su krajem 1800-tih godina u velikom broju živjeli iseljeni Mađari, kao i Hrvati iz Mađarske. Svoju prvu crkvu sagradili su 1904., pod patronatom Gospe, zaštitnicom Mađara. Ova zgrada ubrzo se pokazala malenom te je ustrojena nova crkvena zajednica pod nazivom svetog Emerika. Mađarska zajednica je 1934. narečenu zgradu uzela u zakup i 1937. pod vodstvom dr. Jakova Wildingera ju 1937. otkupila. Crkvene vlasti u Chicagu 1. rujna odobravaju djelovanje Crkve kralja svetog Stjepana i Crkvene zajednice. Dr. Jakov Wildinger je nakon toga, 8. rujna neočekivano preminuo.
Wildingerov rukopis Novi vinac… prethodno je trebao biti odobren, što je povjereno četirima recenzentima, te oni na početnim stranicama molitvenika navode: „Nihil obstat”, „Imprimatur”. „Nema zaprike” i „Neka se štampa”.
Već se iz samog naslova može naslutiti da je molitvenik tiskan ikavicom i suvremenim hrvatskim pravopisom.
Na prvoj stranici donose se Molite, uz navod: „Molitve, što triba svaki kršćanin da znade”, tj. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava ocu, Virovanje, Pozdravljenje andjeosko, Deset Božjih zapovidi, Pet crkvenih zapovidi, Sedam svetih sakramenata i Šest člani vire. Naporedo navodi se tekst „Pokajanje” i „Dilo vire, ufanja i ljubavi”.
Pod novim poglavljem „Svagdanja pobožnost kod kuće” donosi se „Jutarnja molitva” i „Pobožni uzdasi priko dana”. Naš pobožan puk se molio prije jela, kazujući ovu molitvicu: „Sviju oči u tebe uzdaju, Gospodine. Ti daš svima jilo u vrime, otvoriš ruku tvoju i napuniš sva stvorenja blagoslovom. Iz molitvenika ne manjka ni Večernja molitva”.
Naredno poglavlje donosi tekstove o Pobožnosti u crkvi. Pod naslovom Klanjanje, daju se upute na koji način treba vjernik postupati u crkvi. („Kad stupiš u crkvu, klekni i naprije pozdravi Isusa u prisvetom oltarskom sakramentu. „Hvala i slava prisvetom Oltarskom Sakramentu sada i u vike. Amen”.)
U nastavku donose se i „pisme”, uostalom za vrijeme korizme, tj. „Za čistu sridu”. (S obzirom da se taj blagdan u Podravini nazivao „Pepelnica” olovkom je dodatno upisano „Hamvazó” da bi se točno znalo što sadrže pjesme i kada se one izvode.)
No crkveni napjevi izvode se u raznim prigodama, a kod pjesme Slava bud Bogu na visini također je dodatno rukom upisano Dicsőség mennyben az Istennek. Ovi upisi značili bi da su podravska naselja, tako i Martinci, gdje je moja baka stanovala, i bila vlasnica molitvenika, koji se sastoji od 479. stranica malog formata, i skromnog izdanja, bez ikakvih ukrasa ili inicijala, u praksi već postojalo služenje misnog slavlja na mađarskom jeziku.
I pod brojem 137. navodi se Misna pisma (i ovdje se daje mađarsko objašnjenje „Bünbánóknak menedéke” – sa kratko „ü”, pogrešno upisano).
U molitveniku nailazimo i na ovo poglavlje „Večenjica na Veliki Četvrtak. Od jadikovanja proroka Jeremije. Pisma prva žalosnica.”
Đuro Franković
